Udruga Igranje

Posljednjih mjesec dva došlo je više novih ljudi, da ne kažem ljudina. Svidjelo im se naravno, pa su došli opet, i opet. Tako i minulog tjedna. Osim pristojnog broja ljudi, nije ni bilo (jako) vruće, tako da se poklopilo dobro društvo s dobrim vremenom.

Ali bilo je vruće u pustinji Arabije. Stari nagalski sultan je umro bez da je ostavio jasno riješeno pitanje nasljednika. Četiri pretendenta odlučila su iskoristiti priliku. Pustinjski lisac lica sušeg od baruta te tvrđeg od čelika; odbjegla princeza famoznih trepavica te neutažive ljubavi za draguljima; profesor rodom iz Europe, sada prekaljeni preprodavač i razbojnik; te bradati vjerski fanatik i okrutan oportunist iz daljih krajeva pustinje. Tko od njih će uzurpirati prijestolje?

Kako bi zgrnuli bogatstvo te moć, služili su se svim vrstama ljudi: vezirima, starješinama, obrtnicima, trgovcima te ubojicama. Nisu prezali ni od čega, čak ni od upotrebe zloglasnih džinova. Njihova imena su postala takav tabu da se ni noćima nisu šaptala. Običan puk je živio u strahu, jer stani na stranu jednog, zamjerit ćeš se drugom. Dok su se oni hladnijeg srca te čvršćih živaca, obogatili i/ili riješili starih rivala.

Takvo stanje ipak nije moglo trajati vječno. Lisac i Fanatik su se stalno nadmetali bacajući novce na korupciju, ali Lisac je tu bolje izmanevrirao skupivši hrpu nekretnina i dobara, dok je Fanatik imao samo hrpu džinova da mu ruše san. Princeza se izgubila više uživajući u već stječenom nego stječući novo. Profesor je međutim cijelo vrijeme igrao iz mraka, štedeći svaki zlatnik, a ipak uspijevajući ubosti više unosnih prlika te stjeći poveći utjecaj.

Izbor novog sultana bio je pred vratima, tjesna trka između Lisca i profesora, prvi s više novaca, drugi s više utjecaja, ali presudio je Fanatik. U zadnjem trenutku je uspio preoteti jednog Profesorovog vezira te je za jedan glas, izabran Lisac. Povijest će ga pamtiti kao Al-Romela.

Svašta smo još radili u igraonici. Gradili nebodere, bušili naftu, iskorištavali otočja, tražili Valhalu, prodavali krave, umirali od ruke imperija, deaktivirali bombe, tražili skrivene agente, pljačkali vlak, gradili čuda, te pokušavali otkriti tko je fašist ili loš policajac ili protiv Artura.

Jer taj lik je navodno važan.

Izvještaj za petak (18.08.2017).

U petak u igraonici okupilo je oko 25 posjetitelja koji su bili željni igranja i dobre zabave. Započeli smo sa novom igrom pod imenom Blood Rage, koji se tijekom cijelog termina igralo još dva puta. Nakon toga su se igrale sljedeće igre: Stone Age, Ticket to Ride: Europe, Puerto Rico, Secret Hitler, Dominion, Scotland Yard, Castles of Burgundly, Mysterium, Betrayal at House on the Hill, Smallword, Splendor, Dixit, Codenames: Pictures, Codenames, Tokaido, Takenoko, Gambit 7.

Vidimo se na sljedećem igranju!!!

Uf, zaboravih.

I ovu subotu je bilo super, igrali smo Pathfinder, Imperial Assault (totalno neprikladno ime), Catan, Small World, Terraforming Mars, Magic, Mačkice (Exploding Kittens), Roll for the Galaxy.

Vidimo se već od četvrtka.

Nisam mrtav, samo lijen.

Ali ne i učiti nove igre. Odigrao sam svoju stotu igru iz igraonice: Monty Python Fluxx. Nekako prikladno.

Otkako sam zadnje pisao, igrao sam i Village, prva igra koju znam gdje umiranje nije samo usputni događaj, već se osjeća njegova težina.
Zatim X-Com, napravljen prema igrici. Kooperativno bacanje kocaka, ali smo uspjeli srediti vanzemaljce nasuprot svakoj logici i zdravom razumu.
The Godfather, sličan mehanički New Yorku 1901, ali s više (negativne) interakcije između protivnika. Osim imena i arta, nema veze s filmom.

Te Arcadia Quest. Naš redovni posjetitelj Antun, donio nam je tu simpatičnu igru. Bilo je kasno, ali bio sam nabrijan, pridružili su nam se i M&M. Izabrao sam najljepše likove te najbolju dostupnu boju. Lijepo nam je objasnio pravila, očekujući zasigurno naše nezgrapne prve korake, kadli... Na meni je bilo da bacam kocke za napad čudovišta, kad ih on susretne. One shot one kill. Odmah sam mu ubio prvog lika, bez da sam ga sam napao. Kakva divna igra. Prođe krug, opet bacam kocke kao trol: one shot one kill. I drugi lik mu je gotov. Već sada je strgan, ruina od čovjeka, iznutra plače i urliče, ali igra je zapravo tek počela. Mora izdržati mučenje do kraja. Istovremeno, moji likovi razvaljuju bez problema neozlijeđeni. M&M također postižu nešto, samo on, čovjek koji je donio igru, koji je zna, koji je sve pripremio, strpljivo sačekao da mu se pridružimo, baš on, nemre skupit ni novčić.
Da je dijete, izjurio bi van plačući na kišu s riječima da nas više nikad ne želi vidjeti.

NEMOJ! Nemoj Antune, nemoj odustati od nas. Dođi opet! Igrat ćemo nešto u čemu možeš pobijediti. :p

Petak je i vikend je pred nama. A to može značiti samo jedno. Puno igre i zabave uz vaše omiljene društvene igre. Riječima našeg poznatog svemirskog kapetana: "Make it so!"

Slab sam.

Na ljude željnje igranja, kad me pogledaju svojim anime očicama. "Ajde nas nauči Terraforming Mars!", a već je ponoć!

Ali prvo... dan je počeo uz lakše varijante, Kingdomino i Dixit. Oni zečeki za praćenje bodova bude u meni čudni mišung osjećaja:

Deda na klupi
Nosi roza šlapice
Čita Tolstoja

Zatim smo igrali Magic Maze, vrlo zabavna, dječja igra i što se premise tiče i boja i onoga u što se pretvoriš igrajući. Znači sve same pohvale. Ali nije lagano i treba pošteno paziti.
E sad, budući da moja vremenska percepcija nije najbolja, tu negdje smo igrali i splendor, a za susjednim stolom se igrao Takenoko i Mačkice.

Potom smo prešli na Scythe, pošto smo prvo razriješili da je to kosa, a ne srp. Svakako bitan detalj. Bitan za zdravlje duha, ne i za mehaniku igre, ali bez vitalnog duha nema smisla igrati Scythe. To je kao da kenjaš bez papira - neugodno. Krim je pobijedio. Siguran sam da će to imati nekakve posljedice na geopolitičkom planu.

I onda Terraforming Mars. 167 bodova! Istina, igrao sam protiv početnika, ali imao sam 167 bodova. Skoro sto na karticama. Ali nije samo meni bilo zabavno.
Ja sam bio Phobolog, kolega Saturn Systems, a kolegica Teractor. Oboje su brzo počeli dizati temperaturu, što je iz mog prijašnjeg iskustva neobično. Bilo mi je drago vidjeti obrnuti redoslijed teraformiranja od onog na što sam navikao. Kolegica nam je u jednom trenutku pomalo zaspala (razumljivo), ali kolega je igrao jako dobro. Imao je hrpu energije i topline, to još nisam vidio, a dobio je i karticu da pretvori energiju u novac, kad sve uzmeš u obzir, mislim da je u zadnjoj generaciji dobio negdje 90 megakredita. Bila je to igra superlativa.

Dan za pamćenje.

I uz sve to je bilo samo šestero ljudi?

Ovaj petak je bilo pol novih pol starih igrača. Igrali smo Splendor, Libertaliu, Quadropolis, Godfather, Tesla vs. Edison, Kingdomino, Star Realms, Duel 7 Wonders, Secret Hitler, Magic Maze, Isle of Skye, Modern Art.