Staro nije isto što i klasično. Puno je toga što je nastalo kad nije bilo boljih mehanika pa je danas zastarjelo _svima_. Isto tako, puno toga si igrao kad nisi znao bolje pa je danas zastarjelo _tebi_.
Bitna stvar je razvoj mehanika u igrama uopće i razvoj pojedinog igrača. Dakle i marge i vatanen su na tragu kad kažu kako _ne_ .
Marge ukazuje kako su brojni mehanički problemi toliko uspješno riješeni da su igre koje ih ne implementiraju jednostavno zastarjeli. Tipa, zaka oko stola vrtjeti turn po turn sa svim fazama, kad možemo vrtjeti oko stola fazu po fazu i tako smanjiti downtime.
Vatanen je jako kratak ali pretpostavio bih kako jednom kad znaš žonglirati sa četiri loptice ne vraćaš se na tri, što će reći razvoj tebe kao igrača.
Ja se pak priklanjam krofetkiju i mislim kako je pogodio u sridu sa Casablancom. Casablančine komponente su u puno filmova. Ali da zbilja skužiš koje su to komponente i zakaj znače to kaj znače (a da ih ne naučiš papagajski difuzijom), pogledaj izvornik. Pogotovo kaj ona mora imati integritet sama po sebi, a kad uzmeš njene komponente i staviš ih u nešto drugo zapravo je malo i koristiš tako, kao placeholder. Možeš je malo i sfušati, koga briga kad je ionako fokus na kompilaciji dijelova, ne na svakom dijelu. Tak i za igre.
Znači kad igraš neko današnje čudo gdje i biraš uloge, i bidaš za potez i skupljaš setove i razvijaš nešto u nešto drugo, svaka ta komponenta može bit tak-tak pa se uklope u neku himeru koja je super jer radiš svakaj. No kad igraš igru koja brusi samo jednu tu mehaniku, sjeti se da je ta postala klasikom jer je nadživila sve druge pokušaje tog istog. Casablanca ima svoje neuspjele pandane, isto kao i Puerto Rico.
Kad smo kod toga, sintagma 'moderni klasik' mi je ko drveno željezo. Nekaj može obećavati i neke igre možeš biti prilično siguran kako će postati klasici ali klasik se postaje testom vremena. Kako znaš da tvoj 'moderni klasik' sutra neće zasjeniti neka nova igra koja ga izuva iz cipela, koja istu mehaniku tako unapređuje da ne možeš vjerovati kak se nisi sjetio i izaziva onaj poznati: "Jebote, pa da!" trenutak.
Npr nisam nešto igra Pandemic i u nekom trenutku ako/kad ga nabavim ću guštati. Je li mu došla zamjena otkad je izašao? Dosta igara ga je koristilo, ali je li ga koja _zamijenila_? Ugrađen u sto naslova, i dalje je svjež.
tl;dr:
Nije svaka stara igra klasik. Stare igre su uglavnom zastarjele. Ipak, kad se neka stara igra smatra klasikom, ona je klasik s razlogom.
@kockica
Klasike se uvijek da igrati. Vrag je samo prepoznati koji te zanima mehanikom i temom - no to je zapravo standardni problem kod bilo koje igre.
PS
Recimo sad je neki dan bila u prodaji exp za Cosmic Encounter. Pobjegla mi je pred nosom, bila je prodana, ali mi je drago vidjeti kako je CE još uvijek Alive and Kicking. Gdje će bit Scythe za 10 godina?
PPS
@ marge
"Moje osobno mišljenje je da su generalno ranije izdane igre bile više na nož (jače kompetitivne i manje su praštale ne razmišljanje), a u zadnje vrijeme se više izrađuju igre prilagođenije za šire mase, ali obično manje zahtjevnije po pitanju naprezanja moždanih vijuga. " - Totalno to! Danas mi se čini kako ima dost point salada i mehanika koje sve drže 'u igri' bez obzira kaj rade . Tipa pet igrača, razlika prvi zadnji 5, i to 97:102, i tako svaku partiju. Što otvara novu temu skroz: party-izacija igara, igre kao aktivnost vs igre kao nadmetanje i tako u tom stilu
PPPS
Nemaju li Settlers of Catan i onu expanziju Cities and Knights? Ne postaju li tom ekspanzijom malo 'konkretnija' igra? Tako da možeš igrati sa bilo kime vanilla a ako hoćeš malo problematizirati, ubaciš ekspanziju?
PPPPS
@kockica
Nije klasik ali šlepa se na temu klasika, a poslastica je za dva igrača:
ako hoćeš mogu ti posuditi Settlers of Catan the Card Game.
(A tko zna, možda jest klasik - vidim da ima reizdanje
)
