https://boardgamegeek.com/boardgame/334 ... vilization
Mrzim deck building (uz iznimku igara koje je moguće dobiti igrom na ploči i lošim deck buildanjem - npr. Dune Imperium, Hands in the Sea), prezirem fantasy. U prvoj partiji supruga me porazila u doslovno svakoj kategoriji bodovanja. Nemam posebno visoko mišljenje o Paolu Moriju. Izdavač Ares zamislio je dva mora i dva otoka na ploči kao ukras za one koji se nisu domogli promo karata (đubrad ili budale, pitanje je sad). Ja srećom jesam, ali suosjećam i dijelim bijes onih koji nisu. Neka čuda (level 3 achievements) su prejaka. Simboli kulture i kamenja su preslični. Setup je naporan, naročito u manje od 4 igrača. Za igru ovakve dubine i trajanja također je i popriličan table hog. Nema solo moda što bi danas stvarno morao biti standard za ovakve igre u kojima ga nije problem napraviti (tj. outsourceati). Rano je još govoriti o replay value, ali svakako se ne čini neograničenim.
Ocjena dakle?
9/10
Zašto? Ne znam. Igra mi se stvarno sviđa. Kao stvarno stvarno. Ne znam ni zašto sam je kupio s obzirom na sve pokazatelje koji idu protiv moga ukusa, osim što mi je drago da sam podržao ulazak Chemaca u ovo naše vrzino kolo - vrlo simpatične dame, strastvene i informirane oko onoga što rade. Možda je stvar u area controlu kojeg načelno volim, možda u tablo bildingu u tragovima (kojeg također volim kada ne pretjeruje kao TM ili Ark Nova, kada nije semaforsko smeće od igre kao Earth i kada je bar malo tight - dakle Everdell), možda u tome što se igra brzo, ali opet nije prekratka i ima prirodan pripovjedni luk. Naravno civ je uvijek tema koja će me dobiti, iako je ovdje tanašna koliko i fantasy. Produkcija je lijepa i dobra, art originalan i pitanje ukusa (meni je dosta ok, ali ne genijalan), insert služi svrsi i da, prima slivane kartice. I dalje je to sve loše od deck buildinga - ne povučem ono što mi treba, stalno šaflam, market je valjda onaj isti od Dominiona. Ali stvar nekako funkcionira. Čak ni ta asimetrija nije baš nešto o čemu bi trebalo pisati epove - u početku je dosta tanana, naravno da se onda proširuje kupnjom karata i achievementa. Eh, ali ja mrzim i Root... tako da ni tu nije odgovor. Deck building s pločom nije čest, ali bilo ga je već (npr. Tyrants of the Underdark ili tako nešto). Abilityji koji se dobiju po achievementima su isto blagi, ali smisleni, što igru čini jednostavnom, ali usmjerenom, s osjećajem nekog smisla. Rat je dobro i jednostavno napravljen, ali nemam pojma je li ratnička frakcija broken (ili bilo koja druga for that matter, jedino elfovi sigurno nisu
Igra me jednostavno usrećila tijekom igranje i osjećao sam se kompetentno, iako sam hametice poražen. Kao od hobija već ostarjeli cinik koji se rijetko susreće s tim izvornim ushitom moram joj zbog toga dati visoku ocjenu.
Od svega ovoga (osim od negativnih opservacija) tako vjerojatno nećete imati neke koristi. Mislim da će igra biti divisive. Mogao bih reći try before you buy. Ali mislim da biste je svakako trebali barem try.
Update: Dobio drugu partiju 36:28, prvu izgubio 28:20. Igra se i dalje drži na istom stupnju ushita. Nakon elfova igrao sa žutima (ljudi?) koji mi ne djeluju broken, supruga oba puta s plavima (patuljci?). Njezina ocjena je 8/10. U smislu replay valuea: za vrlo zahtjevne tragače za novostima igra dakle u sebi ima 4 partije, za normalne igrače po meni to je 8 partija prije nego postane samey (dvaput sa svakom frakcijom, prva za probu, druga da baš legne, a i achievementa/tehnologija/čuda ima čini mi se taman toliko da u 8 partija probate svaku kartu). No vjerujem da kada postane samey ulazi u rang abstracta - znamo na čemu smo, sve smo vidjeli pa se nadmećemo. Ali ostaje vidjeti. U svakom slučaju je posve jasno da su izdavači planirali ekspanzije - tu bi se lako dodavalo još karata, no nisam siguran da će igra postići toliki uspjeh da opravda ekspanzije. Svakako mislim da je posve igriva bez njih (naravno s promo kartama) do rečenih 8 partija.
U smislu moje iznenađujuće ljubavi prema igri kao najsnažniji odgovor za sada se nameće stara hrvatska riječ "slick" - izrazito gladak, brz, a zadovoljavajuć gameplay. Također moram napomenuti kako sam u prvoj partiji imao velik deck (kupovao mahom karte), a u drugoj sam više igrao na achievemente/tehnologije kojih sam izgradio 6 (+2 čuda). To znači 6 manjih, ali za igru značajnih abilityja u tablou, pa sam igrao posve drukčiju partiju od prve. Dobar osjećaj, u smislu combo-iranja taman toliko light-medium da mrvicu optereti mozak, ali ni približno kao heavy tablo bilderi.
Interakcija je srednjeg intenziteta - osim ratovanja koje je uglavnom oportunističko, s pogledom na semafor, moguće je isprazniti određeni tip karata na marketu koji odgovara protivniku (npr. pokupovati sve kulturnjake, a protivniku fali kulture, ili pokupovati većinu karata koje nose VP-ove ako protivnik ima čudo koje mu donosi ekstra bodove za takve karte). Doduše, možete kupiti samo 1 kartu određenog tipa po potezu (a ima ih 2xbroj igrača), ali i tako smo se u obje partije susreli s takvim oblikom hate buya. Dakle interakcije ima, ali nije riječ o visoko interaktivnoj igri.
Trajanje se može razvući do najviše 90 minuta, iako je nekih 60-75 vjerojatno najčešći slučaj. Ljubitelje deck buildinga valja još jednom upozoriti da su culling abilityji vrlo rijetki - pojavljuju se samo na jednom ili dva achievementa. Culling se stoga radi prvenstveno tako da se usmjeri više na achievemente nego na kupovinu karata te tako da se neke karte (tzv. store i collect) odigraju i ostave na stolu te tako privremeno izbace iz ciklusa. Moguće je dakle igrati na strategiju tanjeg decka (kao ja u 2. partiji), ali se to postiže na drukčiji, razmjerno teži (pa tako i rjeđi) način od uobičajenog.
Crtica o optional trading varijanti (višak resursa koji se nema gdje potrošiti nakuplja se do 5 kada postaje jedan joker resurs): to je za djecu. Ako se koristi, igra postaje bitno manje tight, što je za mene big no-no (jer ni ovako nije pretjerano tight - propast će vam možda resurs ili dva po potezu, pričekat ćete možda 1 ili 2 poteza do prave karte, ali i to samo ako niste ulagali u "store" karte koje su nešto vrlo pametno i nešto što ranije nisam viđao - premda stvarno nisam deck builder igrač pa je to sigurno više do manjka moje kompetencije negoli do originalnosti igre).
P. S. Mjerilo "koliko partija igra ima u sebi" preuzeo sam od Tapza. Mjerilo je vrlo restriktivno - neke vrlo afirmirane igre na toj skali ne idu preko 10-12.
Update 2: Prva partija u 3 igrača pokazala je zašto se ova igra ima tendenciju snažno odbiti od nekih igrača na prvi doživljaj. Naime Tapz je igrao ratničku rasu (orke?), ali se uspio dovesti u bezizlaznu situaciju zahvaljujući mrtvom dijelu mape, dobroj obrambenoj strategiji N.-a, nepravovremenom pivotiranju prema resursima koji su mu manjkali, krivom izboru achievementa i stilu igre preostalih igrača koji nisu kupovali neke karte (koje stoga nikada nisu izgubile početnu cijenu u kulturi koja je Tapzu falila). Naravno, sve je to bilo i zbog nedovoljno jasno objašnjenih pravila, ali je pokazalo da igra ipak dosta ovisi i o ponašanju ostalih igrača, tj. da se treba igrati reaktivno. Slijedom toga, jer su bili ostavljeni na miru, plavi koji imaju najveći potencijal izgradnje čuda i achievementa uvjerljivo su pobijedili. N.-u se igra dosta svidjela, Tapz se nije naigrao, ali uviđa njezine dobre strane i drži da je najbolja u 4. Ovo je prije svega upozorenje. Osobno je imam i dalje jednaku želju igrati još.