Udruga Igranje

Čestitke!

Čestitke!

Epizoda #65: 2022. Odiseja po Hrvatskoj uz inovacije, magije i zombije


Ljeto je došlo i prošlo, a mi još uvijek slažemo dojmove od svih doživljaja od proteklih mjeseci. A raznolikih doživljaja je bilo u obilju ove godine. Naime u trenutku pisanja već vjerojatno i vrapci na granama pjevaju o tome da očekujemo prinovu u našoj maloj obitelji. Shodno tome očekujemo ponešto više obveza u narednih nekoliko godina, pa smo odlučili da ova godina bude zaista posebna po pitanju godišnjeg odmora. Kako protekle tri godine nismo bili na moru, odlučili smo da bi nešto dulje putovanje bilo dobar početak. Jedan od razloga zašto nismo nigdje putovali na dulje relacije je upravo zbog naše male krznene beštijice Bonge, a zbog koje je nažalost otežano pronaći smještaj gdje dozvoljavaju kućne ljubimce. A budući da je dosta vezana za nas, što nisam nikad mislio da ću doživjeti od tako male životinjice kao što je kunić, teško nam je padala ideja da ju ostavimo nekom drugome dok mi uživamo na odmoru.

No Slavica si je ove godine dala ekstra truda pa je mjesec dana prije puta na "Ponudi Dana" pronašla smještaj u polupansionu hotela Panorama kod Šibenika. Riječ je o prekrasnom manjem hotelu s četiri zvjezdice, smještenom na litici iznad kanjona rijeke Krke, točno uz Šibenski most. Hotel na raspolaganju ima bar, restoran, fitness-centar i bazen s kojeg se pruža prekrasan panoramski pogled na most, Šibenik i okolicu. Ukratko pravi odmor iz snova kakav nismo imali već dulje vrijeme. Samo je još trebalo dočekati rezervirani datum.

A taj datum je napokon došao 09.06.2022. kada smo na tmurni sivi dan krenuli na put. Napravili smo polusatni predah na jednoj od benzinskih stanica nešto prije odmorišta Macola, dotočili skupocjeno Euro 95 gorivo, nešto malo prezalogajili i nastavili put.
Kako je izvan sezone još uvijek bio slab promet, na destinaciju smo stigli nešto prije 16h, svega tri i pol sata od polaska iz Zagreba. Vrijeme koje nas je dočekalo nije bilo ništa bolje od onog koje smo ostavili iza sebe u metropoli. Sivkasti oblaci, svježe temperature, i tu i tamo nešto malo kišice. Jedina instantna promjena je bio prekrasan morski zrak koji je na jakom vjetru dolazio do punog izražaja.

Dolazak

Brzinski smo se prijavili u hotel i prenijeli sve stvari u očekivanju daljnjeg pogoršanja vremena. Soba koju smo dobili na prvom katu se sastojala od ulaznog hodnika, prostrane spavaće sobe s bračnim krevetom, sofom i manjim stolićem. Iz sobe se izlazilo na veliki balkon koji je gledao na magistralu i dio Šibenskog mosta. S obzirom na to da se cesta praktički nalazila na svega par metara od hotela, zapitali smo se kako ćemo spavati s obzirom na buku koja je dopirala s prometnice. Ostali smo šokirani kako je najedanput nastupila grobna tišina jednom kada su se i posljednja vrata od balkona ponovno zatvorila. Kao u nekom humorističnom filmu istodobno smo pogledali jedan drugo raširenih ustiju i pogleda u čudu, nakon čega smo u isto vrijeme pukli od smijeha. Druga prostorija gotovo jednako velika kao i spavaća soba je bila kupaona, a iz koje se isto moglo izaći na manji balkon s pogledom na dvorište i prilaz hotelu.

Spavaća soba


Bonga istražuje novi prostor

Kada smo se smjestili i osigurali da se i Bonga osjeća kao doma, preostalo vrijeme prije večere smo proveli u razgledavanju hotela i okolice. Pogled s terase restorana na Šibenik i most su zaista neopisivi i oduzimaju dah. Odmah ispod terase ide se stepenicama u maslinik kroza kojeg vodi kratka šetnjica do bazena koji se nalazi gotovo uz samu liticu. Ono što smo vrlo brzo utvrdili jest da se tu sigurno nećemo kupati s obzirom na jake udare vjetra. Nešto što će nas konstantno pratiti tijekom boravka u hotelu.

Maslenik i pogled na Šibenik


Ultimativni igraći stol

Ugodniju temperaturu smo ponovno potražili u unutrašnjosti hotela u restoranu La Vista, taman na vrijeme za večeru. Za predjelo smo uzeli juhu od rajčice, a za glavno je Slavica uzela plodove mora, dok sam ja odabrao teletinu s povrćem. Ne znam što je bilo izvrsnije juha ili glavno jelo, ali Slavica je umalo pojela cijele škampe s obzirom koliko je bilo odlično. Sve smo na kraju zasladili s kolačem i kuglicama sladoleda prelivene tamnom čokoladom.

Juha od rajčice


Rižoto od plodova mora


Teletina s povrćem

Nakon finog objeda povukli smo se u mir i tišinu sobe, gdje smo nakon druženja s Bongom kraj večeri proveli čitajući svatko svoju knjigu. Slavica je ponijela "Odmetnutu porotu" od Grishama, dok je moj odabir bio "Američki psiho" od Bret Easton Ellisa. Slavica je utonula u zemlju snova nešto prije mene, pa sam još kratko vrijeme proveo vani na balkonu uživajući u svježoj noći i kiši koja je neumorno padala.

Iduće jutro nas je dočekalo u svom jednakom sivilu kao i prethodnog dana. Praktički odmah nakon buđenja spustili smo se do restorana na doručak, gdje smo na odabir imali lijep broj opcija. Slavica je skromno odabrala kruh i namaz s nekoliko šnita sira. Ja sam zato nadoknadio nametavši na tanjur skoro od svega pomalo. Pa su se tako na šarolikom tanjuru našle hrenovke, kajgana, šunka, salama, dvije vrste sira, i za dobru mjericu voćni jogurt. Kajganu sam redovito znao i nadopunjavati koliko mi je bila odlična.

Panorama prema Šibeniku

Poslije doručka Slavica se povukla u sobu na kratki odmor, a ja sam onakav pun ko brod odlučio potražiti tu obećanu teretanu. Nisam nimalo fan tih mjesta za vježbanje jer su u gradu generalno prenatrpana, zagušljiva, smrde, i puna su individua koje djeluju kao da su zaljubljene same u sebe. No ova teretana je u svemu tome u potpunosti odudarala. Širom otvoreni prozori tako da je unutra pirkao svježi morski zrak, lijepa količina sprava i utega za vježbanje, i najbolje od svega - nigdje žive duše. U takvom okruženju se već dalo vježbati.

Hotelska teretana

Nakon provedenih sat vremena na različitim spravama mogao sam zadovoljan zaključiti trening za taj dan i potražiti Slavicu. Taman se i Sunce sramežljivo ukazalo iza oblaka, te se polako počelo razvedravati. Odlučili smo stoga skoknuti do obližnje zgodne plaže, što se pokazalo da je u manjem mjestašcu Jadrija na sjevernom ulazu u kanal Sv. Ante.

Stigavši i parkiravši se u blizini autobusne stanice, praktički odmah nas je zatekla pustoš popraćena s mirom i tišinom. Nismo ni očekivali ne znam kakve gužve s obzirom na početak 6. mjeseca, ali nismo baš očekivali niti opću pustoš i nedostatak ijedne ljudske duše. Prošavši veliki parking, kroza dio mjestašca, parkić, i napušteno odmorište, nismo naišli ni na koga osim jednog labuda koji je lagodno spavao u hladu plaže.

Parkić


Igralište

Obišli smo i mali poluotok s drvenim kućicama i svjetionikom. Preko puta je iz mora stršao nekakav otok-utvrda. Zapamtili smo viđeno naumivši pobliže istražiti ovo zdanje u jednom od nadolazećih dana. Na cijelom putu nismo vidjeli apsolutno nikoga. Čovjek bi pomislio da se nalazimo u kakvom svijetu poharanom pošasti živih mrtvaca.

Odmaralište


Utvrda u daljini

No ipak nije bilo baš toliko pusto. Kad smo kroza labirint zdanja koje su nekad koristile kao svlačionice došli do jednog izduljenog mola, s jedne strane plaže dokle je pogled sezao vidjeli smo dva čovjeka, a s druge strane čak četiri čovjeka. Srećom ne proživljavamo posljednje dane čovječanstva samo izvansezonski odmor. S obzirom na apsolutni mir i tišinu ne može se reći da smo se žalili.

Prazna idilična plaža


Slavica i more

Ono na što se jesmo požalili je bila temperatura mora jednom kada smo se smjestili i odlučili zagaziti u plićak. Nije baš bila najhladnija temperatura u kojoj smo se kupali, za to je ipak rezervirano iskustvo iz Opatije početkom 11. mjeseca, no bogme nije bilo niti najugodnije za dulje plivanje. Tako da smo imali serije sunčanja isprekidane kratkim osvježenjem u moru.

Pred kraj smo prošetali uz plažu i po unutrašnjosti mjestašca, diveći se nekim od prekrasnih vila i jednako lijepom okolišu. Od svih aktivnosti nedostajalo nam je jedino nešto brzinski za prigristi, budući da su svi kiosci uz plažu bili pošteno zakračunati. Možda jedini nedostatak ljetovanja izvan sezone. Tako smo oko 18h bili primorani na povratak u hotel na kasni ručak i ranu večeru. Ovoga puta je Slavica za predjelo uzela salatu od morskih plodova, dok sam ja odabrao juhu od rajčice. Za glavno jelo Slavica je uživala u pečenoj oradi impresivne veličine te krumpirom i blitvom, dok sam ja guštao u mariniranim pilećim krilcima s krumpirom A La Chef. Zasladili smo se čokoladnom i tortom od sira, a posebnu čar večeri je definitivno dao i stariji iznimno simpatični glavni konobar.

Idući dan nakon odrađenih rituala doručkovanja i vježbanja u teretani za neke, naumili smo posjetiti viđenu utvrdu od jučer. Brzim pregledom internetskih bespuća doznali smo da se radi o utvrdi Sv. Nikole, velikom obrambenom zdanju koje u potpunosti obuhvaća mali otočić Ljuljevac na ulazu u kanal Sv. Ante, a koji vodi prema Šibeniku. Utvrda je tako izgrađena od strane Mlečana sredinom 16. stoljeća iz sasvim očitih razloga u to doba - prijetnje Turaka. Sjevernom stranom okrenuta je suprotnoj strani kanala nadzirući i braneći ulaz u isti, dok je s južne strane povezan uskim putićem s kopnom. Zanimljivo je što je prvotno na otočiću postojao benediktinski samostan, a koji je zbog nove gradnje srušen. Umjesto toga zamijenila ju je kapelica na sjeverozapadnom dijelu terase utvrde. Arhitekt Giangirolamo projektirao je utvrdu u obliku trokuta s tri istaknuta obrambena bastiona. Izgrađena je od zidanog kamena koji se lijepo stopio sa živom stijenom otočića, dok je gornji dio neobično za Dalmaciju građen od opeke. Razlog tome jest što opeka vrlo dobro amortizira topovske granate u odnosu na kamen.

Karta okolice


Zadano odredište

Razradivši plan puta, dovezli smo se uz more kanalom Sv. Ante dokle god nam je šljunčani put dozvoljavao. U ovom slučaju to je bilo sve do ograđenog vojnog objekta Hrvatske vojske. Parkirali smo se pokraj puta u lijepoj hladovini odmah uz početak šetnice. Prema dobivenim informacijama s table, očekivalo nas je 4.4 km umjereno lagane šetnje, za što je za pješake bilo predviđeno trajanje od otprilike sat vremena. Prošlo mi je kroz glavu kako bi bilo lijepo da su napisali predviđeno vrijeme i težinu za trudnicu u šestom mjesecu.

Vojarna, more i Šibenik


Karta puta


Početak puta

Početak je dobro startao po lijepoj kameno opločenoj stazi kroza borovu šumicu. Još jedan od projekata darežljive Europske Unije. Uza stazu su postavljene i solarne svjetiljke kao svjetlosne markacije za orijentiranje noću.

Vrlo brzo smo došli i do iduće ploče, ovoga puta jedne s više turobnim informacijama. Riječ je bila o spomen ploči iz 2016. od strane Družbe "Braće Hrvatskog Zmaja", a koja se spominje 1649. godine kada je grad Šibenik proživio jedan od najtežih dana u svojoj povijesti. Naime tada se smatra da je kuga pomorila 10 000 stanovnika grada, a preživjelo je svega 1500 žitelja. Ako su informacije i približno točne uistinu jedna užasna spoznaja.

Raspoloženje nam je još više splasnulo kada je put krenuo u brdo, i kad smo izbili na užareno Sunce izgubivši po putu poželjne pratitelje - smreku i borove. Da i ne govorim kako je staza postala poprilično strmom usred kosine uza brdo. Slavica nije htjela niti čuti o odustajanju i povratku, tako da smo svako malo radili pauze i pili obilje tekućine.

Uz put je bilo obilje smjerokaza pa zalutati nije bila opcija


Klupica za odmor uz prekrasan pogled

Srećom napor se isplatio te jednom kad smo izbili na vrh imali smo lijepu ponudu klupica u lijepim hladovinama, a s kojih se pružao prelijep vidikovac gdje god bi se usmjerio pogled. Naročito poseban doživljaj je bio na službenom vidikovcu koji je pokrivao pogled na ulaz i cijelu dužinu kanala sve do Šibenika. Slike visokih hridina s mjestimičnim zelenilom mediteranskih biljaka i zabijeljenom morskom pjenom pri dnu, ukomponirane s predivnim modrim morem i nešto modrijim nebom s pokojim bijelim oblačkom, odavale su zaista spektakularan prizor. Šteta što je na toj visini kanalom puhao iznimno snažan vjetar koji je imao tendencije s remećenjem ravnoteže nas nešto manje mase.

Pogled na Šibenik sa vidikovca u kanalu


Pogled na drugu stranu kanala


Pogled prema ulazu u kanal

Nešto dalje na nižoj točki od vidikovca nalazilo se prostrano odmorište, a koje je također pružalo mogućnost panoramskog razgledavanja. S odmorišta se put odvajao jedan vodeći dalje po glavnom putu, dok je drugi zavijao stepenicama uza hridine prema moru. Avanturističkog duha kakvi jesmo, morali smo se spustiti i pogledati čega ima dolje. Dočekala nas je lijepa uvala s impresivnim pristaništem polovično uronjenoj u poštenom hladu sjena hridina. Tu smo se prvo smjestili da u miru pojedemo banane i paštetu na kruhu.

Pristanište


Pristanište 2

Dok smo tako uživali u prikupljanju snaga, nabasao sam na tablu s veoma intrigantnim informacijama. Čini se da je točno iznad nas bio smješten sakralni objekt u špilji sakrivenoj u stijenama. Kanal Sv. Ante je dobio ime upravo po ovom zdanju. I uistinu detaljnijom inspekcijom otkrili smo jedva vidljiv puteljak zarastao u vegetaciju, a koji je vodio uza stijene. Kako je puteljak bio poprilično uzak, vodio u lijepu visinu i nije nudio nikakvo osiguranje za pridržavanje, zbog sigurnosti ovoga puta sam se sam zaputio u istraživanje. Držeći se stijene polako sam birao korake nastojeći se oduprijeti porivu gledanja prema dolje što sam više napredovao.

Pogled s visine

Kod posljednjeg zavoja iza makije i drugog niskog raslinja ukazala se špilja i spomenuto zdanje koje se kamenim zidovima u potpunosti stapalo sa stijenom zatvarajući ulaz. Naoko je teško reći iz kojeg perioda potječe sakrament budući da su srednjovjekovni zidovi na dijelu stopljeni s modernijom ciglom. Srećom pa se tu našla još jedna info tabla. Prema dodatnim informacijama špilja je u 14. stoljeću sakralizirana i adaptirana u crkvu posvećenu sv. Antunu Pustinjaku, a koji je živio na prostoru današnjeg Egipta od 251. do 356. godine. i smatra se jednim od prvih poznatih pustinjaka koji je začetnik monaštva. Od početka 15. stoljeća u arhivskim dokumentima se spominje i kao eremitorij - mjesto gdje se pustinjaci (eremiti) povlače u izolaciju od javnosti kako bi prakticirali isposnički način života. Jedan od poznatijih je bio zadarski plemić Jeronim Detrico, koji je u špilji i pokopan 1615. godine. Oko 1930. godine špilja je izgubila sakralnu namjenu jer ju je zauzela vojska, koja je pred špiljom postavila topovski položaj. Ubrzo potom je u špilji izgrađen betonski bunker, što je dovelo do devastacije pročelnog zida i unutrašnjosti crkve.

Crkva Sv. Antuna Pustinjaka

Na vratima zdanja kao i dvjema prozorima bez okvira bila je nabijena rešetkasta ograda koja je sprječavala ulaz u crkvu. Usprkos tome preko rešetki se dobro može vidjeti polumračna unutrašnjost. Od crkvenog interijera očuvana su dva oltara i kamenica. Bočni oltar nalazi se u prirodnoj niši lijevo od ulaza, stražnji mu je dio uklesan u stijenu, a prednji poprilično oštećen. Središnji barokni oltar nalazi se nasuprot ulazu, a podignut je u 18. stoljeću. Desno od ulaza, u malu prirodnu nišu postavljena je kamenica, uvijek puna vode koja se nakon kiše cijedi sa stropa špilje. Na prednjem obodu kamenice uklesan je natpis na latinskom jeziku koji završava 1454. godinom.

Unutrašnjost crkve

Okinuo sam nekolicinu fotki prije nego što sam se vratio natrag do Slavice, a koja se taman spremala za osvježavanje pronašavši zgodni ulaz u more. S obzirom na dosadašnji napor zaključio sam da je ideja i više nego dobrodošla. Svakojaki brodovi koji su učestalo prolazili kanalom nisu doprinosili lijepom ugođaju podižući velike valove, koji su prijetili da nas odbace na stijene. Tako da se na kraju sve svelo na kratko brčkanje u plićaku. S obzirom na temperaturu mora i to je bilo sasvim dovoljno za pošteno osvježenje.

Dok smo se brisali ručnicima zamijetili smo još jednu zanimljivost na mjestu gdje smo se okupali - nekakav prolaz kroz stijenu. Pomalo nam je već bilo dosta sporednih misija istraživanja apsolutno svih prolaza, ali naravno nismo uspjeli niti ovoga puta odoljeti iskušenju. Posušivši se pokupili smo stvari i zaputili se pognutih glava niz prolaz.

Prolaz u drugu dimenziju

Na drugoj strani nas je dočekao enormni morski tunel koji me iz nekog razloga automatski podsjetio na određene scene iz kanalizacije horor filma Aligator 1980. Masivni ulaz s morske strane je blokiran jednako masivnom žičanom ogradom od spojenih okruglih karika, koje podsjećaju na žičane košulje kakve su nosili vitezovi. S obje strane tunela uz same rubove su prolazi koji vode dublje u unutrašnjost. Kad smo već došli dotle morali smo ići do kraja i vidjeti što je na drugoj strani. Samo što smo dublje zalazili u zdanje, tako je postajalo sve mračnije zbog jedinog izvora svjetlosti koji je dopirao s ulaza, a od kojeg smo se sve više udaljavali. Dobar dio smo tako prevalili u potpunoj tmini gdje nam je jedino snop svjetla bljeskalice od mobitela omogućavala siguran put. Posvemašnja atmosfera je sad uistinu nalikovala poput scena iz horor filmova, a kojih sam se nagledao i previše da mi mašta da na volju kako već vidim kako će iz tamne vode iskočiti aligator, ili će nas sigurno dohvatiti nekakva divovska lignja koja se ovdje skriva. Srećom u daljini su se počeli nazirati blage trake svjetlosti.

Ulaz u tunel

Kada smo izbili na sigurnost danjeg Sunca osjetili smo kao da nam je kamen pao sa srca. Nažalost nije trebalo dugo dok nismo shvatili da tunel na drugom kraju završava usred golih strmih stijena, te da nema nikakvog drugog puta kako bismo se vratili natrag na put. Što je značilo ponovni povratak kroza tunel otkud smo i došli. A ništa, ako smo preživjeli prvi put, valjda će se kojekakva čudovišta iz mašte smilovati i drugi put. Ako već niste dosad vjerojatno pogodili, morski tunel je građevinski zahvat prokopan od strane njemačke vojske za potrebe vojne brodice i torpednih čamaca. U narodu je cijelo zdanje prozvano "Hitlerove oči". Nakon rata upravljanje nad objektom je preuzela jugoslavenska vojska, pod čijom kontrolom je bio sve do raspada Jugoslavije.

Tunel iz II. Svjetskog rata

Nakon toliko diverzija napokon smo se našli na putu ka zadanoj destinaciji. Prema izlazu iz kanala strme stijene postepeno prelaze u lijepe uvale, pogodne za kupanje. Najbolji primjer je uvala Minerska gdje je JNA sagradila kompleks vojnih skladišta i pristaništa s pripadajućom infrastrukturom. Iako su hangari i dalje prisutni, sada je sve prenamijenjeno u nekakvo zabavljalište gdje se ljudi mogu međusobno podružiti, roštiljati i lijepo u miru prirode okupati. Idila nas je mamila da se ponovno okupamo, ali ovoga puta smo bili čvrsti u namjeri da dođemo što prije do utvrde. Put je sad uglavnom vodio kroz lijepu borovu šumicu i hladovinu, pa je putovanje bilo značajno olakšano.

Iduća uvala na putu je bila Škar s prekrasnom šljunčanom plažom. Jednostavan pristup automobilom, netaknuta priroda i bajkovit pogled na tvrđavu Sv. Nikole daju ovoj plaži jednu zaista posebnu čar.

Otok Šoljić koji je svojevrsna konekcija prema otočiću Ljuljevac i tvrđavi

Put dalje pomalo zavija kroz uvalu Jezerina u smjeru otočića Školjić, koji je kroz projekt financiran sredstvima EU spojen drvenim mostom s kopnom. Most je građen tako da propušta strujanje mora. Nekad prije su ljudi nasuli šljunčani put kako bi preko kopna i otočića Školjić došli do otoka Ljuljevca, na kojem se nalazi utvrda. Improvizirane putove i nasipe stalno su rušile morske struje, plime i oseke, a nestručno rađeni nasipi priječili su protok vode i ugrožavali prirodne procese u obližnjim uvalama. Valja imati na umu kako je kanal Sv. Ante zapravo potopljeno riječno ušće na čijem dnu je tekla rijeka Krka za posljednjeg ledenog doba prije otprilike 20 000 godina. Nakon toga je more naraslo za oko 120 metara te formiralo današnji oblik kanala. Upravo na ovom dijelu početka kanala se može vidjeti jedan zaista zanimljiv fenomen - brojna staništa halofilnih biljaka u morskim plićacima, a koje su prilagođene tlu visoko zasićenom soli. Zapravo za ove biljke vrijedi pravilo "što slanije tlo, tim bolji život."

Put za otok Školjić

Otok Školjić je u potpunosti ispunjen gustom borovom šumom, ali ne i samo time. Na njemu se može pronaći i sustav bunkera okrenutih prema moru, a koji se čine da potječu iz II. Svjetskog rata. Na pri kraju otočića je i polu ruševno zdanje koje odaje dojam kasarne za vojnike.

Jedan od bunkera na otoku Školjić

I onda se na izlasku iz šumice ukazuju posljednji metri našeg konačnog cilja. Slika je manje impresivna od onoga što sam očekivao, a očekivao sam nekakve veličanstvene dveri koje s kopnene strane vode ka unutrašnjosti. Umjesto toga tu su bile same zidine bez ikakvog jasnog vidljivog ulaza u zdanje, ili barem ne na mjestu na kojem se očekivalo, i barem gledajući s udaljenosti od nekih pedesetak metara. Još veće razočaranje i uvreda na podvig je bila i tabla na samom kraju puta, a koja je isticala kako je prilaz objektu strogo zabranjen. Gledali smo tako moralno poraženi neko vrijeme prema utvrdi kao prema nedostižnoj oazi, a onda je Slavica konstatirala kako je izmorena i kako će se sjesti na klupicu u hladovini blizu kasarne. Bilo je još par ljudi s djecom koji nisu prelazili par metara dalje od table, no ja nisam to mogao samo tako pustiti. Preveliki put je prijeđen i prevelike žrtve su položene na oltaru napora da bi se sad odustalo nadomak cilju. Kameni put između Školjića i Ljuljevca je bio potopljen pred nadolazećom plimom, no to me nije sprječavalo da izujem tenisice i zagazim do gležnja u more. Odlučno gazeći naprijed po oštrom kamenju, osjećao sam se poput Cezara dok prelazi rijeku Rubikon. Nad glavom su mi cijelim putem lebdjele misli kako bi naša avantura mogla imati nesagledive posljedice ako naiđe policijski patrolni brod. Kocka je uistinu bila bačena.

Utvrda Sv. Nikola

Izašavši s druge strane ponovno sam obuo tenisice. Cijela okolica je bila zarasla u visoku travu, a bos stati na zmiju usred zabiti mi se činilo još manje ljepšom idejom od susreta s policijom. Zidine su se uistinu protezale s jednog kraja otoka do drugog. Obišao sam svejedno oba kraja, za svaki slučaj. U samom središtu je bio kao neki prolaz na čijem kraju bi mogla biti vrata. Samo da ne bude i neki čuvar. Nije bilo niti jednog od tog dvoje, samo još zidina. Koljena su mi klonula i morao sam se nakratko sjesti na obližnji kamen. Toliki put, toliki napor, tolika iščekivanja, za jedno veliko NIŠTA. Cezar ovoga puta neće rušiti Republiku.

Zidine utvrde

Porazno sam se zaputio natrag srevši jednog francuskog turista na pola puta. Ostao je jednako zbunjen poput mene kada sam ga obznanio da nema apsolutno nikakvog ulaza niti prolaza, ali svejedno je produžio mimo mene morajući se uvjeriti na vlastite oči. Predviđao sam da će idući osjećaj biti veliko razočaranje. Slavica mi se veselo smješkala s klupice dok sam polako prilazio pognute glave. Iako nismo u potpunosti ispunili cilj zbog kojeg smo došli, za nju je to barem bilo zadovoljstvo lijepe šetnje, pa sam kao takvo i ja to prihvatio. Krenuli smo polako natrag istim putem kojim smo i došli.

Mali djelić otoka koji nije obuhvaćen zidinama

Na naš horor već kod uvale Jezerina otkrili smo da se nalazimo u popriličnoj nevolji. Zalihe vode su nam se svele na svega nekih 3 deci tople vode, a na putu nismo naišli na nikakvu pipu, tuš, ili kafić i štandić gdje bi obnovili zalihe. Tako da nažalost nismo imali na raspolaganju lagodnu šetnjicu i uživanje u prekrasnim osamljenim plažama. Pa ipak smo nakratko zastali u uvali Minerska i nakratko se okupali kako bi se osvježili. Kod izlaska sam pronašao jedan lijepi uglati kamenčić koji sam stavio ispod jezika i cuclao na povratku do auta. Hvala ti Bear Grylls, znao sam da će se sati i sati gledanja Ultimate Survivala na Discovery Channelu kad tad isplatiti. Ostatak vode je bio namijenjen za Slavicu, ali čak i tako s obzirom na gubitke tekućine, nije baš bila sasvim bezazlena situacija. Najgori dio je definitivno bio uspon prema vidikovcu, jer je staza bila osmišljena upravo tako da vodi preko najviše točke kanala. Gegajući se s noge na nogu i uz brojne odmore uspjeli smo nadvladati i taj posljednji veliki napor i sretno stići do auta.

Auto naš svagdašnji

Za idući dan smo naumili nešto puno laganije u odnosu na prethodni dan. Nakon već standardnog doručka i teretane, ovoga puta sam odlučio tome pridodati i posjet vanjskom bazenu. Naravno kao i u hotelu, nije bilo nikoga, pa sam u miru mogao odraditi nekoliko plivačkih dionica.

Tu se odrađivao plivački trening za Olimpijadu 2024.

Usprkos nešto jačem početku, za taj dan smo ipak predvidjeli samo lagodno odmaranje na plaži. Blizina mjestu i sjećanja su nas vratili u dane održavanja All A-Boarda, igraće konvencije koja se krajem kolovoza i početkom rujna održavala u odmaralištu Solaris. Spoj društvenih igara i morskih dogodovština, je li uopće moguće zamisliti bolji odmor. Ako vas zanima kako je to izgledalo, možete pročitati u našem izvještaju iz 2014. – Bili smo na All A-Boardu 2014. Uglavnom zbog novih životnih okolnosti organizatora, događaj je posljednji put organiziran 2015. , što je bio ujedno i posljednji naš posjet. Tako da smo se baš poveselili kako bismo mogli osvježiti sjećanja na davno minule slavne dane. Jedini problemčić je bio što se u odmaralište nije moglo samo tako ušetati ako niste gost, no imali smo plan za to. Barem smo mislili da imamo.

Dovezli smo se i parkirali na javnom parkiralištu u samoj blizini Solarisa, doslovno preko puta glavnog ulaza. Kako smo i mislili dežurni čuvari su kod rampe budno pratili ulaske, no to nas nije niti najmanje zamaralo jer smo mi skrenuli po cesti desno i uz ogradu produžili sjeverno u smjeru Zablaća. Pri samom kraju na dijelu je ograda bila ponešto uzdignutija od tla, tako da smo se nas dvoje mršavaca mogli bez problema provući ispod. Ispravak netočnog navoda, mogli smo, da netko nije bio u šestom mjesecu trudnoće. Tako da toliko o tom planu. Ali nije još bilo vrijeme za predaju. Ograda je pri kraju završavala svoj posao s cestom i za 90 stupnjeva zakretala prema moru. Dalje je bio samo neki gustiš i divljina, a nešto malo dalje i makadamski put koji je vodio do mora. Pošli smo tim putem i izbili na kamenitu obalu razbijenu pokojom većom stijenom. Zakrenuli smo na tom dijelu ulijevo natrag uz more prema odmorištu. Bilo je oko 12 sati i Sunce je bilo u svojem apsolutnom zenitu i moći prženja svih nesretnika koji bi se našli poda njim bez zaštite hladovine. Toplina nije dolazila samo odozgora, već se i odbijala od snježno bijelih grumena kamenja. Ovoga puta smo bili pošteno oboružani vodom polu zamrznutom direktno iz zamrzivača. Tako da se tekućina brzo nadoknađivala jednako brzo kako se i gubila. No ipak lijepa hladovina ispod borove šumice na plaži sa sitnim kamenčićima, je bilo više preferabilno mjesto za boravak. Kako su se u daljini već nazirale prekrasne plaže Solarisa mogli smo već gotovo opipati to idealno mjesto gdje bi se smjestili. Sve snove nam je razbio kanal za brodice koji služi kao ulaz u marinu kampa, a koji u potpunosti odvaja obalu na tom dijelu. Kako li smo toliko naivno mislili da ćemo samo tako ušetati na nekom manje preglednom mjestu. Beznadno smo gledali s paklenog kamenjara svega nekoliko metara udaljenu idilu. Čim nas je realnost situacije napokon udarila, praktički su odmah krenule kolati i kojekakve ideje. Jedna od njih je bila da u more položimo jednu od većih daski koje su nasukano bile zabijene među stijenama, te se njome poslužimo kao nekakvom splavi. Ruksake i odjeću potrpamo na dasku i njome preplivamo uvalu. No zaključili smo da bi to bio podvig koji bi privukao previše pažnje, a i more je bilo poprilično uzburkano zbog snažne bure.

More, Sunce i užareno kamenje

Dok smo razbijali glavu s drugim idejama, da ne stojimo na užarenom Suncu, povukli smo se unutrašnjost i smjestili ispod maslinika. Biljke su bile izrazito mlade te zato poprilično niske i s malo raspoloživog hlada, ali i to je bilo bolje od nikakvog hlada. Zaključili smo u konačnici kako po ovoj vrućini više ne idemo nigdje, osim u more se osvježiti. Što smo i učinili pošto smo se prije toga pošteno namazali debelim slojem kreme za sunčanje faktora 50.

Ulaz u more je bio iznimno nezgodan i mukotrpan zbog velikih oštrih kamenja i stijena, ali i zbog mnogobrojnih ježinaca. Otkrili smo da nam je najelegantnije rješenje već u plićaku se polegnuti na leđa i jednostavno lagano otplutati do veće dubine. Temperatura je bila svježa, ali poželjno okrepljujuća. Nakon osvježenja boravak ispod maslinika je čak bio donekle prohladan, pa je umjesto toga bio zamijenjen izležavanjem na Suncu.

Samo ljubav

Prave zgode ili bolje rečeno nezgode su započele kod idućeg odlaska u more po dozu osvježenja. Naime kako smo se smjestili u unutrašnjosti i nešto podalje od obale, te još ka tome bili i kamenim zidićima ograđeni od pogleda na more, nismo niti primijetili da smo na plaži dobili susjeda. Samo što je taj susjed bio gol ko od majke rođeni sredovječni muškarac s nekim tjelesnim reakcijama koje su bile više rezervirane za intimna druženja. Usprkos tome nismo se dali smesti, već smo pazeći gdje gledamo, to jest ne gledamo, i ovoga puta se u nešto manje poželjnom ozračju lijepo okupali. Svejedno smo se po izlasku odlučili preseliti nešto podalje, no odjedanput je cijeli potez od Solarisa do početka zaljeva plaže Soline prema Zablaću, bio krcat golim muškarcima svih životnih dobi. S obzirom na upitne poglede koje smo dobivali, čini se da smo i ne znajući upali na nekakvu neslužbenu nudističku plažu. Toliko o lijepom mirnom odmoru tog dana. Raspoloženje nam je tek popravila večera u hotelu, pogotovo deserti - dvije palačinke s čokoladom i tri kolača s voćnim sirupom i preljevom od čokolade.

Veliki ljubitelji slatkoga su došli na svoje

Do idućeg dana smo smislili dijabolični plan kako se neotkriveno uvući u kamp Solaris. Ja ću se zajedno s ruksacima provući ispod ograde na samom kraju, na dijelu gdje je najuzdignutija od tla, dok će Slavica otići okolo do divlje plaže gdje smo bili dan prije, te će preplivati uvalu. Nije mi se nimalo sviđao dio plana gdje Slavica sama ide okolo po onim oštrim stijenama i kamenju, ali je inzistirala i obećavala da će sve biti u redu. Pa iako nerado, ipak smo krenuli sa sprovedbom plana. Dovezavši se i parkiravši na isto mjesto kao i prethodnog dana, rastali smo se na samom kraju kampa gdje sam prebacio ruksake preko ograde i provukao se ispod u trenutku kad nije bilo nenamjernih prolaznika. Zadnje što smo željeli su slučajni svjedoci koje bi trebalo eliminirati. Slavica je produžila cestom okolo do divlje plaže. Ja sam krivo se orijentiravši odabrao pogrešni pravac i zalutao u marinu gdje su izvlačili jedrilice i brodovlje, privlačeći više pažnje nego što sam trebao i želio. Srećom svi su bili previše zaokupljeni poslom da bi obraćali previše pozornosti. Bit će da je još jedan zbunjeni izgubljeni gost, kad vidiš jednog vidio si ih sve. Dok sam se iskobeljao na pravi put i došao do plaže, taman sam mogao pratiti malu točkicu u moru kako se polako ali sigurno približava iz susjedne uvale. Silovitih valova poput prijašnjeg dana nije bilo, ali nije bilo ni pretjerano mirno. No najviše od svega me užasavala pomisao nailaska nekog bijesnog glisera koji bi izlazio ili ulazio u marinu kroz kanal. Srećom Slavica je sretno doplivala do plaže, pa smo nakon kratkog odmora pošli pronaći najidealnije mjesto gdje bi se smjestili.

Slavica u svojem suludom podvigu

Iako je kamp bio poluprazan, sva savršena mjesta u hladu su svejedno bila zauzeta. U svojim potragama put nas je nanio čak i do hotela "Niko" u kojem se nekad održavao All A-Board. Sjećanja su toliko nahrupila da smo se već mogli vidjeti kako ulazimo u hotel lijevo od ulaza, a gdje bi nas dočekala velika klimatizirana dvorana cijelom dužinom zidova ispunjena društvenim igrama. Koja su to bila nezaboravna vremena.

Na koncu smo ipak uspjeli pronaći to savršeno mjesto u debeloj hladovini, a gdje je bilo toliko ugodno jedanput kada je krenuo pirkati lagani vjetrić, da nam se gotovo uopće nije ulazilo u more. U jednom trenutku smo se ipak odlučili malo rasplivati, no tu je prvotno prethodio dvadeset minutni ulazak u more. I tako smo proveli većinu dana uglavnom odmarajući u borovoj šumi, upijajući opojne mirise smole, promatrajući more i uživajući u ambijentu.

14.06. smo se telefonski čuli s barba Joškom u svrhu posjete Splitu. Grad i obitelj s bakine strane smo posljednji put posjetili u srpnju 2016. kada smo u sklopu Udruge Igranje išli na drugi po redu FantaSTikon, i u sklopu njega prvi Super H.I.K. Više o tome možete pročitati ovdje – 3 fantastična dana na 2. FantaSTikonu: Super H.I.K.-u. Barba Joško se odonda iz centra grada preselio na Žnjan u smjeru Stobreča gdje ima kućicu i staklenike, a o čemu se moglo pročitati u našim dogodovštinama u epizodi #15 – Dogodovštine ljeta Gospodnjeg 2016 Dio III: Avanture u Splitu.

Uz malo zavrzlame s pronalaženjem točne adrese, s obzirom na to da se radilo o zaista maloj uličici koju je teško i Google maps uspio dobro locirati, na kraju smo se uz pozive preko mobitela ipak uspjeli snaći. Osim barba Joške ovoga puta su nas dočekali i sestrična Rašeljka i bratić Porin. U ugodnom ambijentu i još ugodnijim razgovorima razmijenili smo brojne zgode i doživljaje od prijašnjeg davnog susreta, što je bilo poprilično toga.

Nakon razgovora barba Joško je predložio nastavak druženja u pizza restoranu kampa Stobreč, što smo objeručke i rado prihvatili. Prije odlaska u pizzeriju Slavica i ja smo jedino svratili nakratko se okupati na obližnjoj plaži u Stobreču. Ostali smo zapanjeni koliko je temperatura mora bila toplija nego na sjeveru. Nije baš bila na razini toplica, ali za razliku od plaža u okolici Šibenika gdje smo znali po 15-20 minuta ulaziti u more, ovdje smo ušetali bez ikakvog zastajkivanja.

Poslije ugodnog kupanca uz ponovno par zavrzlama po uskim cesticama i nalaženju parkinga u Stobreču, na kraju smo se ipak sretno ponovno sastali s ostatkom društva. Kamp je bio zaista prekrasan s ambijentom koji je priličio nečemu između džungle i zoološkog vrta. Taman kad smo pomislili kako je glavni razlog odabira mjesta bio ambijent, brzo smo se razuvjerili kada su nam se i pizze servirale. Slavica i ja nismo pretjerali s narudžbom jer nas je čekala još i večera u hotelu, a bilo je već oko 19h. Pizze su bile bogate i izvrsne, što nam je dodatno bila sol na ranu što nismo više pojeli. Nakon objeda još smo se kratko podružili prije nego što smo se morali teškog srca rastati od nama dragih ljudi i zaputiti natrag za Šibenik. Još više nam je bilo žao što nismo uspjeli vidjeti i preostale članove bakine obitelji, kao i brojne prijatelje iz Splita. Nažalost za tako nešto nam je trebao barem čitavi tjedan, a ne svega par sati.

Na večeru u hotelu smo naravno zakasnili, stigavši tek oko 21:15, no naš dobri simpatični glavni konobar se pobrinuo da na spavanje ne odemo polupraznih želuca. Složio nam je pomalo od svega što je bilo na meniju, tako da nam je zadnja večera bila ujedno i najljepša. Plus za promjenu smo napokon objedovali vani na terasi s pogledom na Šibenik, budući da je tu večer napokon nešto slabije puhao vjetar.

Za kraj smo se pozdravili i oprostili s glavnim konobarom i recepcionerkom, a koji su oboje zaista krasne i drage osobe zbog kojih nam je boravak u hotelu bio tim ljepši. Čak smo ih za kraj upoznali s Bongom, budući da ih je iznimno zanimalo kako je to imati kunića za kućnog ljubimca.

Vrijeme je tako brzo proteklo da iako nismo planirali, odlučili smo produžiti boravak na moru budući da mi je ionako preostalo još tjedan dana starog godišnjeg. Prvotni plan je bio da odemo u vikendicu u Zagorje, ali kada smo već bili na moru i kako nismo bili toliko dugo, nekako nam je bila grehota da to onda ne iskoristimo do maksimuma. Samo gdje i što pronaći u svega par sati prije odjave iz hotela. Brzinskim pregledom našli smo par kandidata u blizini, no nimalo iznenađujuće svi su već bili rezervirani. Gotovo da smo se i pomirili s povratkom u Zagreb, kada je Slavica ipak uspjela pronaći apartman u Biogradu, i još k tome su primali kućne ljubimce. Ako smo se ikad pitali kakav je to osjećaj pogoditi Jackpot, onda je to bio taj trenutak.

Naš apartman je balkon s jedinim otvorenim vratima

Nismo vjerovali u našu sreću sve dok se nismo našli na lokaciji u samom središtu grada, te dok nismo prenijeli Bongu i sve stvari u apartman. Jedina mana je bio nedostatak parkirnog mjesta, no cijena iznajmljivanja je bila iznimno korektna pa nas to nije toliko smetalo. Pretražujući internet otkrili smo za veliko parkiralište u borovoj šumici iznad plaže Dražice. Cijena tjednog parkiranja je kao za peh s 200 kuna koliko je iznosila prošle godine, skočila na 300. No za osiguran parking u lijepoj hladovini, nije nam bio problem rastati se niti od tog iznosa.

Lijepo uređeni hodnik zgrade

Što se tiče samog apartmana sastojao se od malog predsoblja iz kojeg se išlo ravno u jednako malenu kupaonu s WC-om i tuš kabinom. S lijeve strane predsoblja se ulazilo u spavaću sobu gdje je većinu prostorije zauzimao veliki bračni krevet. S lijeve strane se nalazio mali frižider kojeg sam brzo prebacio u kupaonu kada smo uvidjeli koliko glasno zuji jedanput kada ga se uključilo. S desne strane kreveta je na zidu stajala mala vitrina s kuhalom i nekoliko čaša i malih žličica. Jeftina kućna kava će srećom biti u optjecaju. Iz sobe se izlazilo na lijepi prostrani balkon, a na kojem smo bili počašćeni s malenim stolićem za ispijanje kava. Uza njega su dolazile u kompletu i dvije stolice istog dizajna. Sve skupa poprilično skromno nakon boravka u vrhunskom hotelu, ali je zato i cijena bilo puno pristupačnija.

Apartman

Za početak smo dan proveli u turističkom razgledavanju Biograda, kako bismo vidjeli što se promijenilo u protekle tri godine otkad smo zadnje ljetovali u gradiću. Nimalo iznenađujuće gotovo sve je ostalo isto. Izuzev količine električnih romobila koji bi jurcali simo tamo. Usprkos sredini 6. mjeseca grad i plaže su i dalje bili prazni do poluprazni. Sukladno tome i većina kioska i štandova sa suvenirima, brzom hranom, slasticama, tetovažama, masažama i kojekakvim drugim stvarima, također au još uvijek bili zatvoreni.

Biogradska riva

Obavili smo kratku nabavku osnovnih namirnica, vratili se do apartmana te spremili za plažu. Za prvo kupanje smo odabrali plažu Soline, a gdje smo proveli i većinu dana. More je bilo nešto toplije nego kod Šibenika, ali i dalje daleko od idealne temperature. Ili je to možda više bilo do nas i toga što su nas brojne toplice u Zagorju razmazile.

Plaža Dražica

Kako je Sunce sve više zalazilo tako je i nama apetit polagano rastao. Kad je došao do neprijatne razine spremili smo se i pošli u potragu za mjestom gdje bismo štogod mogli pojesti. A ponude i odabira zaista nije nedostajalo. Samo duž cijele rive se nalazio restoran do restorana, svaki sa svojim zanimljivostima i jednako basnoslovnim cijenama. Velika želja su nam bile ribe i morski plodovi, međutim cijene su bile jednostavno previše iznad našeg normalnog budžeta, a bojali smo se i da bi porcije mogle biti manje, te da se nećemo najesti kako spada. Od svog provedenog vremena na obilaženja, gledanju cijena i kalkuliranju, glad nas je već dovela do nepodnošljivog stanja. Stoga smo stali gdje smo se u tom trenutku nalazili i prvo što smo uočili je bio restoran pizzeria "Šare" pokraj glavnog gradskog parka i kapelice Sv. Roka. Na našu nesreću baš je u tom trenutku cestom prolazila velika vjerska procesija, a mi smo se nalazili s krive strane ulice. Imali smo zato barem sreće što smo bili jedini gosti pa je hrana stigla u rekordnom vremenu. Slavica je uzela Grčku salatu, a ja pileći odrezak u umaku od šampinjona s kroketima. Podijelili smo obje porcije po pola, kako bi svatko dobio svoju dozu mesa, salate i priloga. Nasumični odabir se pokazao izvrsnim rješenjem jer je hrana bila izvrsna a porcije solidne.

Grčka salata i pileći odrezak u umaku od šampinjona s kroketima

Zadovoljni i fino najedeni otišli smo do apartmana gdje smo ostatak večeri proveli družeći se s Bongom, prije nego što smo utonuli u spokojan san.

Dvije su već utonule u san

Idući dan smo nakon laganog doručka koji se sastojao od kruha i namaza, odlučili da više nećemo pješačiti predaleko od apartmana. Ipak je Slavica sad već bila u podmakloj trudnoći i hodanje je bilo sve samo ne lagano s dodatnom težinom oko struka. Stoga samo se za taj dan odlučili zadovoljiti puno bližom plažom Dražice, i to uz sam kompleks bazena Ilirija. Za to nam je trebalo svega nekih desetak minuta hoda od apartmana. Uza nizove sunčanja i kupanja, ovoga puta smo napokon uhvatili priliku i zaigrati nešto. A to nešto je bio Innovation s Echoes of The Past ekspanzijom. Uspjeli smo zaigrati jednu ali vrijednu partiju, a u kojoj sam odnio pobjedu ostvarivši 7 postignuća u odnosu na Slavičinih 4.

Uživancija na plaži

Nevjerojatno kako cjelodnevno uživanje na plaži može brzo proletjeti, no već smo se našli kako se ponovno spremamo i krećemo u potragu gdje ćemo ovoga puta jesti. Odabir je brzo pao na restoran Adria na samom početku šetališta Dražice. Oboje smo odabrali rižoto, Slavica od gljiva, a ja od plodova mora. Nedostajalo mi je dva do tri poštena zalogaja da se uistinu najedem, no Slavici je zato bilo taman. Do kraja večeri smo još prošetali po gradu prisjećajući se nekih od dogodovština od prije tri godine, te mojih ljetovanja u mlađim danima.

Idući dan je bio svojevrsna kopija prethodnog, izuzev toga što smo ovoga puta uspjeli odigrati čak dvije partije Innovationa. Prvu je dobila Slavica sa 7 postignuća naspram mojih 0, no u idućoj sam ja zato uzvratio pobjedom 7 naprama 1. Nešto smo se dulje zadržali pa smo večerali tek nešto poslije 21h. Ovoga puta je odabir bio doslovno na putu do apartmana - pizzeria Mamma Mia. Bila je to ujedno i naša najjeftinija večera jer smo podijelili svega jednu vegeterijansku pizzu.

Četvrti dan našeg boravka u Biogradu nije se niti po čemu isticao u odnosu na prethodne. Čovjek se ponekad zaželi malo odmoriti od svih tih silnih avantura i događanja. Čak nismo ništa niti zaigrali taj dan zbog silne posvećenosti kupanju, sunčanju i čisto lagodnom izležavanju i promatranju okoline, poput ljudi u zlatnim godinama.

Hvatanje i posljednjih sunčevih zraka u danu

Po pitanju večere smo ponovno puno manje mozgali jer smo za sinoćnje šetnje otkrili da po iznimno povoljnoj cijeni od 75kn, možemo dobiti cijeli menu u restoranu Bistro FIGA. Pa smo tako osim glavnog jela ovoga puta bili počašćeni i sa juhicom i poslasticom. Iznimno ljubazna konobarica je uočivši Slavičino blaženo stanje, pobrinula da buduća ponosna majka dobije nešto uistinu posebno od poslastice.

Peti dan odmora u Biogradu je za razliku od svih prethodnih bio ispresijecan. Prvo smo standardno otišli na jutarnje kupanje s namjerom da cijeli dan provedemo na plaži. Međutim Slavica je nešto bila umorna zbog slabog sna od sinoć, a spavanje na plaži na grubom kamenju se nije činilo prikladnom opcijom. Vratili smo se stoga do apartmana gdje sam ju ušuškao u krevet, a ona mene na inzistiranje potjerala da odem iskoristiti dan i utrošiti svoju neograničenu energiju. Otišao sam tako oko 14h praktički po najgorem Suncu, do potpuno drugog kraja grada, sve do plaže Bošana pa i dalje sve do puta uz more koji je već vodio prema Sv. Filipu i Jakovu. Moja obitelj je imala do moje 24 godine stan u blizini, pa se unatrag šest godina najviše kupalo i uživalo upravo u tom dijelu grada. More je također na Bošani začuđujuće bilo puno toplije nego na Dražicama.

Put uz more prema Sv. Filipu i Jakovu


Predivno modro more

Stigao sam se taman malo rasplivati i osunčati kad mi se Slavica javila da se probudila. Brzo sam se vratio do apartmana pa smo produžili natrag do Dražica, gdje smo skoro dočekali noć. Odigrali smo i jednu partiju Innovationa u kojoj sam pobijedio sa 7 naprama 4. Pred zalazak Sunca prošetali smo uz plažu u smjeru Solina. Usput smo imali priliku nahraniti pregršt uvijek gladnih galebova, koji su se otimali oko korica osušenog kruha koji nam je ostao. A kad smo već kod gladi, zbog lijepog iskustva odlučili smo ponoviti večeru u restoranu Bistro FIGA. Za glavno jelo Slavica je u dobrom mediteranskom duhu odabrala oradu s blitvom, a ja u kontinentalnom stilu Bečki odrezak s pomfritom.

Galebovi samo vrebaju kad će nešto prigristi

Zadnji dan smo klasično u potpunosti proveli na plaži Dražica. Za posljednju večeru smo se odlučili počastiti nešto skupljim obrokom. Prošetali smo ponovno do Solina i pronašli zgodno mjesto u bistrou istog imena. Slavica je uzela svoju standardnu ribu na žaru za 95,00 kn, a ovoga puta sam i ja odabrao lignje na žaru za 85,00 kn, te dodatno smo još odlučili podijeliti i dalmatinsku salatu za 20,00 kn. Koliko god da je bilo fino, toliko su nažalost porcije bile iznimne male. Uza omanju oradu i dvije lignje dobili smo i nešto malo blitve s krumpirom. Čak i uza salatu i kruh na kraju smo ostali polu gladni. Na putu do doma smo na jednoj od otvorenih palačinkarnici uzeli svaki po jednu palačinku. Na preporuku simpatične prodavačice za punjenje smo odabrali sirup od šumskog voća, i nismo pogriješili. Više smo se najeli od jedne palačinke nego od čitave večere.

Plaža u suton

Iduće jutro se provelo u sjetnom spremanju i još sjetnijem povratku u Zagreb. Morska avantura je bila okončana, no ona kontinentalna je tek započinjala.

Povratkom u Zagreb imali smo susret s mojim vjenčanim kumom i najboljim prijateljem Markom, a koji se vratio iz Irske u posjetu rodbini i prijateljima. Vidjeti čovjeka nakon tri godine izbivanja je bio jedan zaista poseban osjećaj koji je valjalo dostojno i proslaviti. A kako drugačije nego uz kapljicu najboljih piva koje se posjeduju u kućanstvu, ali i uza naravno neku odličnu igru koja nam je svima veoma mila. Ta neka igra je Through The Ages: A New Story of Civilization, odlična civilizacijska igra koju smo svojedobno s još jednim prebjegom u Irsku (Martin), često znali igrati u četvero. Zapravo od svih prijatelja iz društva oni su bili jedini koji su u igri uživali jednako jako kao i mi. Vjerojatno zato što su obojica još iz mlađih dana pa sve do danas bili i ostali veliki fanovi Sid Meierovih civilizacija. I kao za peh baš su nas prvo Martin, a zatim i Marko napustili preselivši se u Irsku. Oh kleta, oh zlobna, oh gorka sudbino. Tehnički smo mogli nastaviti s virtualnim igraćim seansama preko aplikacije, ali ništa ne može zamijeniti tu razinu zafrkancije i dobre atmosfere kao kad su ljudi pored vas. Tako da smo datu prigodu odlučili dostojno iskoristiti. Cijelo iskustvo je umalo bilo upropašteno izostavljanjem civilnih karata za 3 igrača, budući da su špilovi bili postavljeni za igre u dva igrača, kako Slavica i ja nismo imali interesenata za igru. Srećom sjetio sam se dodati dodatne karte doslovno u zadnjem trenutku prije početka igre. Ali bio je jedan dio koji sam ipak zaboravio i izostavio - političke karte saveza i nagodbi. Ove karte se uključuju samo kod partija gdje se igra u više od dva igrača. Tako da u partiji pred nama nije bilo nikakvih suradnji, što nam je postalo sumnjivo tek na samom kraju igre.

#870: Zona sumraka

Sama partija je bila poprilično militaristička uz pregršt novih teritorija za koloniziranje. Tako da se sve svodilo na dobar balans vojske i kolonizacije, dok je sve ostalo imalo sporednu ulogu. Marko je kolonizirao čak četiri teritorija, dok smo Slavica i ja po dva. Cijela partija je protekla u nadograđivanju i mijenjanju jedinica i taktika. Do kraja igre je Marko stekao apsolutnu vojnu prednost, no nažalost tada je već bio sam kraj te nije uspio utilizirati tu prednost s nekim sočnim ratom. Slavica je imala sličnu situaciju ali s generiranjem kulture, ne uspjevši u potpunosti iskoristiti niti benefit od Shakespearea. Ja sam u svemu nekako najviše balansirao, što se na kraju pokazala kao najbolja formula budući da sam pobijedio s 204 bodova, naspram Slavičinih 172, i Markovih 165. Spasila me na koncu izgradnja čuda Ujedninjenih Naroda, što mi je donijelo lijepi bodovni skok. Kasno u noć smo se teška srca pozdravili s kumom zaželjevši da do idućeg susreta i igre prođe puno manje vremena.

#869

24.06. su nas spontano posjetili Andreja i Miljenko, što je rezultiralo odlaskom na piće, što je dalje rezultiralo dogovorom za odlaskom na piknik na Mrežnicu. A taj dogovor je krenuo sa sprovedbom već idući dan. Jutro je započelo obećavajućim prekrasnim sunčanim danom s pokojim bijelim oblačkom. Putovanje nam je malčice pokvarilo raspoloženje kada smo upali u veliku prometnu gužvu putem D36 u smjeru Pisarovine. Srećom nešto prije Kraljevečkih Brijega se promet raščistio pa je ostatak putovanja prošao normalnim tokom. Zbog gužvi na Veselu Livadu smo stigli nešto malo kasnije od planiranog, oko 11:20 sati. Sjeli smo u istoimeni beach bar na livadi da isperemo grla u sokovima i pivi, pritom uživajući u prekrasnom ambijentu.

Piće dobrodošlice

I nakon pića uza nas je bila još svega nekolicina ljudi, stoga je bilo mjesta za biranje. Nakon odabira onog najidealnijeg prema našim strogim kriterijima, Miljenko i ja smo se u muškom stilu odmah bacili u rijeku s obližnje platforme, dok su cure u damskom stilu nešto opreznije ušle u vodu. Temperatura je bila taman, ni pretopla, ali niti prehladna. Taman za neko lijepo plivanje, a na koje smo Miljenko i ja prionuli. Cure su za to vrijeme odmarale vani u hladovini i uživale u svojim razgovorima. Mi smo također plivajući uživali u svojima - koja igra ima potencijal da bude iduća kupljena. Toliko smo se zapričali oko toga da smo nesvjesno otplivali sve do slapova. Kad smo se u konačnici vratili cure su bile već poprilično zabrinute da nas je dohvatio neki prerasli som.

Mrežnica

No uskoro smo svi imali pravih briga kada je prohladni vjetar nenadano pojačao dovukavši za sobom tmurne crno-sive oblake. Nije trebalo dugo dok se s nebesa nije sručio i pljusak. Brzo smo skupili stvari i sigurnost potražili ispod gustih krošanja obližnjeg drveća. Tu i tamo bi pokoja kap prošla, ali generalno smo prošli neokrznuto i na suhom.

Potrajalo je to nekih četrdesetak minuta, a onda je postepeno jednako brzo kako je došlo, tako je nevrijeme brzo i prošlo pa nas je Sunce ubrzo ponovno počastilo svojim toplim zrakama. Taman da izazove iznenadnu glad u nama i posjet beach baru. Naručili smo tri cheesburgera, dvije tortille, pomfrit, batat pomfrit i rolice s umakom. Da moglo bi se reći da smo bili poprilično gladni. Dok smo slasno prionuli na hranu ambijent je dodatno upotpunila i grupica malih labudova, koji su skladno plivali niz rijeku pod budnim okom mame i tate.

Obitelj labud

Nakon finog obroka izvalili smo se na ručnicima po livadi da malo odmorimo, a kad smo već kod toga zašto nešto ne i zaigrati usput. U tu svrhu se Miljenko pobrinuo izvadivši iz ruksaka malu igru kockama Ganz Schon Clever, iliti That's Pretty Clever!. Igra je to za 1-4 igrača gdje se bacaju šest raznobojnih kocaka i ovisno o dobivenim brojevima skupljaju rezultati koji se upisuju na specijalne listiće. Predviđeno trajanje je 4-6 krugova, ovisno o broju igrača, s time da veći broj igrača povećava broj krugova. Unutar jednog kruga svaki od igrača će doći jednom na potez bacati kocke. Tako aktivni igrač će odabrati jednu od kocaka određene boje i zapisati njezin rezultat na listić u sekciju s pripadajućom bojom. Sve ostale kocke koje imaju manju vrijednost od izabrane će se odbaciti. Svaki aktivni igrač će imati najviše tri bacanja, to jest korištenja kocaka za upisivanje rezultata. Moguće je iskoristiti i manje kocaka, ali to onda nije optimalno. Svi ostali igrači imaju opciju odabira jedne od odbačenih kocaka. Nakon što su svi odabrali kocke u željenoj boji i njihove vrijednosti, igra prelazi na idućeg igrača u nizu, koji postaje novim aktivnim igračem. I tako igra teče dok i posljednji igrač ne dođe na potez u zadnjem krugu, nakon čega kreće zbrajanje bodova.

Kako smo već spomenuli svaka boja kocke odgovara određenom segmentu iste boje na listiću, koji igrači popunjavaju. U nekim segmentima se jednostavno upisuju dobiveni rezultati, u nekim drugima se pak križaju brojevi dobiveni na kocki. Dostizanje određenog napretka u pojedinoj boji donosi poneke benefite, bilo po mogućnosti dodatnog bacanja kocaka, ili omogućavanjem automatskog križanja neke vrijednosti druge boje, ili upisivanjem vrijednosti na druge lokacije. Kojim redoslijedom i na što će se tko bazirati ovisit će o samim rezultatima na kockama, ali i o planiranju kojoj boji će se posvetiti više pažnje. Jer u konačnici nitko neće biti najbolji u svemu, već je čar igre u što boljem balansiranju kako uz slabe rezultate ostvariti maksimalnu korist i benefite.


Igra je poprilično brza i lagano teće, tako da smo odmah odigrali dvije partije u dahu. Jednu u punom sastavu, a drugu u tri budući da se Andreji malo prispavalo.

I Partija
1. Miljenko - 220
2. Mislav - 217
3. Andreja - 195
4. Slavica - 165

II Partija
1. Mislav - 282
2. Miljenko - 245
3. Slavica - 190

Po završetku druge partije hrana se već dovoljno slegla da smo Miljenko i ja bili spremni za novu turu plivanja. Ova je ovoga puta bila nešto kraće dionice budući da je tad već prošlo 18h, te je Sunce značajno slabije grijalo a svježina prošlog nevremena je ipak bila postojana. Dok smo se sušili na oslabjelom Suncu uspjeli smo taman odigrati još jednu partiju Ganz Schon Clevera u punom sastavu.

1. Slavica - 219
2. Andreja - 212
3. Miljenko - 196
4. Mislav - 154

Povratak u Zagreb je prošao u manje entuzijastičnom raspoloženju od napuštanja.

Vesela Livada

No kakav bi to bio godišnji odmor bez već tradicionalnog boravka u Zagorju. A vrijeme za to je došlo točno 01.07. kada smo se zaputili u našu vikendicu u malo mjestašce Švaljkovec pokraj Sv. Križa Začretja. Prvi dan je prošao u smještanju i sređivanju kuće nakon godinu dana izbivanja. Kako se može i zamisliti posla je bilo poprilično, ali navečer samo čak uspjeli pronaći vremena da posjetimo prve susjede Mladena i Petru, te njihove djevojčice Iris i Tenu. Curke bogme na ponos roditelja rastu poput gljiva poslije kiše. Vrijeme smo proveli kao i uvijek u ugodnom gostoprimstvu i razgovorima oko novosti kod jednih i drugih.

Već smo idući dan bili u akciji. Kako smo u proteklih pet godina obišli sve značajnije i poznatije dvorce i muzeje, napokon je kucnuo trenutak da se istraže i oni manje do jedva poznati. To je značilo prvenstveno poprilično googlanja po bespućima interneta, ali je na koncu Slavica uspjela iz zaborava iskopati i jedan takav - Stari grad Kostel iliti skraćeno Kostelgrad. Dvorac, to jest ostaci dvorca se nalaze u istoimenom mjestu Kostel, sjeverno od Pregrade. Nalazi se na 405 metara nadmorske visine na sjevernom obronku Kunagore na zaravnjenom vrhu brijega sa strmom sjevernom, istočnom i južnom padinom. Do zdanja vodi samo jedna pristupačna cesta što je omogućavalo lak nadzor i obranu grada. Sa zapadne strane pristup je otežan umjetnim usjekom, čime su se prilikom gradnje dobile velike količine kamena, dok su se preostale količine dobile na samom mjestu gradnje. Kostelske građevinske strukture se po svojim osnovnim značajkama dijele na vanjski obrambeni zid s kulama i unutrašnjom jezgrom s palasom. Prema E. Laszowskom Kostelgrad je izgrađen u XIII. stoljeću između 1260. i 1264. godine, kada je bio aktualan rat između češkog kralja Otakara II i Bele IV. Laszowski pretpostavlja da ga je izgradio netko od Otokarovih velikaša, ili čak sam Otokar. Do 1456. godine Kostelgrad je bio u vlasništvu obitelji Celjski, a 1517. godine je prešao u ruke kneza Jurja Brandenburškog, koji je pak zbog svoje rastrošnosti već 1523. godine morao prodati dalje vlastelinstvo i krapinske posjede banu Petru Kegleviću Bužimskom za 13.000 forinti. U nekim zapisima se spominje Tomaš Keglević, što je vjerojatno drugo Petrovo ime ili nadimak. Izgradnjom dvorca Gorica u XVII. stoljeću Keglevići sve više napuštaju Kostelgrad, koji je već krajem XVIII. stoljeća vrlo ruševan.

Kostelgrad

Što se tiče same obitelji Keglević, bili su ugledni zagorski velikaši djelujući u različitim javnim i vojničkim službama. Na prijelazu iz 14. u 15. stoljeće najistaknutiji član obitelji bio je Stjepan, koji je 1396. od hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog bana Nikole II. Gorjanskoga, a 1412. od kralja Žigmunda Luksemburškog, dobio potvrdu plemićkih povlastica. U kraljevu pismu iz 1436. Stjepanov sin Šimun nosi pridjevak Porički po obiteljskom najvrjednijem posjedu Poričane na Zrmanji podno Kegaljgrada. Pripadnici obitelji pred turskom su se opasnošću iselili iz Kninske županije na prostor Zagrebačke, Varaždinske i Križevačke županije, potom i u Ugarsku, što je u 17. stoljeću dovelo do podjele na hrvatsku i ugarsku granu. Hrvatska strana se posebno isticala produbljivanjem kulture i obnovama sakralnih objekata, a naučili su žitelje Zagorja i uzgajanju vinove loze, što je dovelo do nastajanja brojnih vinograda.

Ostaci zidina nekada moćne građevine

Uz grofove Keglević vezana je i dogodovština koju je opisao Stjepan Belošević u svom Ljetopisu, a govori i Tomašu Kegleviću. Bio je moćni grabežljivi vitez koji je sa svojim vjernim podanicima bio strah i trepet, naročito njemačkim, štajerskim i korutanskim trgovcima. Zbog mnogih opetovanih, po njemu izvedenih nasilja, bio je pozvan austrijskom caru Leopoldu I. na kraljevsko saslušanje (ad audiendum verbum regium). Opamećen tragičnom sudbinom Petra, grofa Zrinskog i njegova svaka Krste kneza Frankopana u Weiner-Neustadtu 30, travnja 1670. godine, Tomaš krene u Laxenburg kraj Beča sa 150 svojih do zuba naoružanih ljudi, gdje je slučajno car Leopold I. tada boravio. Kada je Tomaš sa svojih 150 momaka dojahao u Luxenburg, sjahavši sa svojeg konja reče im: "Djeco, ja sada idem pred cara, no ako se za nekoliko trenutaka ne vratim, onda znate što trebate napraviti." Nakon toga Tomaš se uputio u carski dvor gdje je bio primljen u dvoranu za primanje. U carskom gradu nastala je prava panika kada su svi opazili 150 naoružanih Hrvata na čelu s poznatim grofom. Nakon čekanja od nekoliko minuta otvorila su se mala vrata te je u dvoranu ušao sam car. Kada je opazio Tomaša, koji je inače ljudeskara, i čuo za 150 naoružanih vojnika koji su čekali ispred dvora, car samo s vrata prozbori: "Er soll gehen und sich verbessern!" (Neka on ide i neka se popravi!). Nakon toga Tomaš otiđe do svojih vojnika i kaže: "Djeco, sada se možemo mirno vratiti kući." Tako završava legendarno carsko saslušanje.

No dosta povijesti, vrijeme je za avanture, probijanje još neistraženim putevima, iskopavanje drevnih ruševina, potrage za drevnim predmetima, spašavanje glave od pobjesnjelih domorodaca, sukob s nacističkim misticima. Dobro možda ipak ne baš tako, ali tko je rekao da je zabranjeno maštati . Dio s putuvanjem je barem bio djelomično sličan mašti. Slušajući tetu navigatoricu ispada da je najbrži i najidealniji put vodio prastarom asfaltnom cestom koja je jedva bila prilagođena za prolaz jednog auta, a put je vodio pod takvim kosim uzbrdicama i naglim lukovima, da je prava sreća da smo uspjeli izvući živu glavu do normalne ceste. Sve skupa je vožnja po takvom dijelu trajala nekih dvadeset i pet minuta, ali po osjećaju se doimalo puno duljim.

Nismo se vozili niti pet minuta po normalnoj cesti, a navigacija nas je već usmjeravala malom cesticom do same utvrde. Kako je do kraja cestovnog puta bilo svega kilometar i pol, a bilo nam je već dosta malih uskih cestica, parkirali smo ni 100 metara od početka, uskraj ceste na dijelu gdje je bilo malo ugibalište. Dalje smo tako nastavili pješice po asfaltiranom laganom usponu.

Kapela Trpećeg Isusa

Već iza prvog naglog zavoja pred nama se ukazala malena kasno-barokna kapela. Kapela je to Trpećeg Isusa kako se može vidjeti prema dokumentaciji na samoj građevini. Nad portalom je uklesana 1800. godina, ali po sveopćem dojmu djeluje i puno starije. Vrijeme joj čini se nije bilo naklonom. Iznad na brijegu nazirao se puno veći sakralni objekt. Uspevši se do njega laganim hodom upoznali smo se s informacijom da je to crkva sv. Emerika. U povijesnim izvorima župna crkva sv. Emerika se spominje već 1334. godine, međutim današnja jednobrodna kasnobarokno-klasicistička građevina s poligonalnim svetištem, do kojeg je sakristija s oratorijem te tornjem smještenim sa strane, sve skupa je izgrađeno 1805. godine na mjestu starije crkve. Sagradili su ju Keglevići na svom plemićkom posjedu, te je upravo uz ovu crkvu vezan običaj uskrsnog streljanja "pod Kostelom". Čete grofa Keglevića čuvale su Kristov grob, a u zoru na Uskrs slavile Kristovo Uskrsnuće glasnim pucnjevima iz kubura. Običaj je to koji se neprekidno njeguje od 1523. godine, te danas nosi status nematerijalnog kulturnog dobra RH.

Kostel

Na kosini sjeverozapadno od crkve smješten je župni dvor s početka 19. stoljeća, a nešto dalje iznad nalazi se i lokalno groblje. Upravo uza groblje kreće lagana makadamska stazica koja vodi u šumu. Uz put se moglo naići na raznorazne dječje table sa simpatičnim porukama svijetu. Na dijelu puta kreće naglo zakretanje za 180 stupnjeva i nešto strmiji uspon.

Razne zanimljive table uz put


Šumski put do utvrde

Srećom ostatak puta je podosta kratak pa su prvi ostaci kule i zidina već za dvadesetak minuta iskrsnuli iznad naših glava. Put dalje vodi oko brijega završavajući s metalnim stubama uza samo zdanje. Na vrhu su nas dočekali ostaci u svom svojem oronulom i ruševnom izdanju. Nažalost nije previše toga preostalo od nekad moćne građevine. Na sjeveru sustav obrane zatvara gradska jezgra. Jezgru čine palas i peterokutno dvorište koje krila palasa zatvaraju sa sjevera i istoka, a prema vanjskom dvorištu tri zida. Od sjeverozapadnog ruba zaravni pruža se vanjski obrambeni zid, preko južne padine i završava na njenoj istočnoj strani. Četiri kule ojačavaju mu obranu. Ulazna je istočna kula i očuvana je u visini dvije etaže, a prolaz koji je čuvala je tlocrta u obliku slova L. Središnja kula se ističe. Ona je bila za topnike i očuvana je do visine treće etaže.

Prvi pogled na utvrdu kada se izađe iz šume


Pogled sa zidina

Oprezno smo detaljno obišli i razgledali ruševine. S naglaskom na oprezno, budući da je bilo očito da neki od velikih kamenih blokova na vrhovima, uslijed djelovanja vanjskih uvjeta više nisu ničim vezani za podlogu. I pogotovo se taj oprez valjao ticati mene s mojom fasciniranošću starinama i glavom u oblacima. Kad smo završili s razgledavanjem smjestili smo se u sigurnijem i sjenom zaklonjenom dijelu. Tu smo uživajući u lijepom krajobrazu pojeli nešto sendviča i banana. Čovjek pošteno ogladni od svih tih uspona i veranja po zidinama.

Predah u hladu zidina


Pozdrav Domovini

Napravili smo dostojan broj fotki te se zaputili laganim hodom natrag. Kod crkve smo na livadi prostrli dekicu te legli i uživali u ambijentu i sveopćoj mirnoj idili. No ipak previše mira vrlo brzo čovjeku dosadi, pa smo izvadili iz ruksaka Innovation i Echoes of The Past ekspanziju. Prvu partiju je pobijedila Slavica na bodove, budući da smo s kartama došli do samog kraja, i to u omjeru 28 naprama 21. U uzvratnoj partiji sam joj zato vratio milo za drago pobijedivši uvjerljivo sa 7 ostvarenih postignuća naspram njezinih 3. Negdje na polovici druge partije se počelo okupljati mnoštvo domaćih ljudi koji su došli na subotnju misu. Tko zna što su sve pomišljali o dvoje stranaca koji imaju piknik podno crkve, i čini se kao da gataju iz nekih čudnih karata. Glad koja nas je nagnala na spremanje i polazak možda nas je spasila od lomače.

Partija Innovationa na livadi

Kod povratka odlučili smo ignorirati upute navigacije kad god bi nas navodila na put za koji smo zaključili da bi nas mogao dovesti u tko zna kakvu zabit. Međutim to je značilo popriličnu vožnju okolnim zaobilaznim putevima koji su vrludali okolo brjegova. Ta vrludanja su nas čak na jednom dijelu odvela i uz samu granicu sa Slovenijom. No nismo marili za ništa od tog dokle god je put bila normalna državna cesta s dvije trake.

Cesta nas je tako odvela okolo naokolo sve do Đurmanca gdje smo odlučili večerati u restoranu Čuček. Naručili smo goveđu juhu (20 kn) i svaki po porciju lignji s pomfritom (2x 65 kn). Hrana je bila izvrsna, simpatična domaća konobarica zbilja posebno ljubazna i draga, međutim porcije lignji su mogle biti nešto bogatije.

Ručak u Đurmancu

Idući dan 03.07. smo imali lagano popodnevno turističko razgledavanje Krapine. Grad je bio poluprazan usprkos tome što nije bila neka značajna vrućina. No ipak je bila nedjelja pa su se ljudi vjerojatno odmarali nakon mise. Osvježili smo se sladoledom u jednom od slastičarnica u blizini autobusnog kolodvora, a nakon toga smjestili u parku Krapina odmah pokraj OŠ "Ljudevit Gaj". Naime odmah uz školu smo naišli na hrpu praznih masivnih hrastovih stolova i klupica. Okruženo drvećem i lijepom hladovinom, mjesto kao da je mamilo da se netko sjedne, prostre dekicu i zaigra neku društvenu igru. To je upravo ono što smo i napravili.

Innovation u Krapini

Na igraćem meniju nam se ponovno našao Innovation s Echoes of The Past ekspanzijom. Što da kažemo, igra je lagana za prenositi, zadovoljavajuće kompleksnosti, i zarazno zabavna. Stolovi su dovoljno veliki da se na njima mogu zaigrati i poštene igretine, i zapravo je prava grehota da tako čame prazni. Što je najbolje ne sjećam se da smo vidjeli stolove prošle godine, tako da svakako pozdravljamo prijateljsko igraće ozračje u Krapini . Ponovno smo odigrali dvije partije i ponovno je jednu partiju pobijedila Slavica, a jednu ja. Nekako je to zapravo uobičajeni trend kod nas. Nešto poput klackalice. Prvi sam ovoga puta pobijedio ja sa 7 postignuća naprama 5, na što je Slavica uzvratila A.I. pobjedom u drugoj partiji.

Tek po završetku igre prilikom skupljanja dekice sam primjetio da je s moje strane točno ispred mene bilo upisano "MISLAV ". Od desetak raspoloživih i praznih stolova, baš s moje strane ispred mene moje ime. Slavica je odmah počela sumnjati u neku pradavnu ljubav iz doba redovitog boravka u Zagorju.

Poruka za neznanog imenjaka

Kako smo bili u neposrednoj blizini mjesta Tkalci, došlo je vrijeme za ovogodišnju prvu posjetu našem omiljenom restoranu Preša. Dočekala nas je za promjenu nova konobarica koju nismo vidjeli prijašnjih godina, no jednako simpatična i uslužna kao i svi koji su nas dosad posluživali. Odabir dana su bile zapečene zagorske štrukle za Slavicu (30 kn), i pureći odrezak s pečenim pole krumpirom za mene (60 + 15kn). Porcija mi je bila iznimno obilna, tako da je Slavica uskočila i pomogla s obzirom na to da je njezin izbor bio više desert.

Prvi ručak u Preši

04.07. je došlo na red prvo ovogodišnje kupanje u toplicama, i gdje bolje početi nego u najvećim, što su terme Tuhelj. Standardna cjelodnevna ulaznica za odraslu osobu je kao i prošle godine ostalo 95kn. Vikendom je nešto skuplje, no izbjegavamo inače odlazak vikendima zbog velikih gužvi, ali u tjednu je zbog manje posjećenosti prava uživancija. Može se birati mjesto koje i gdje god se hoće, bilo u debeloj hladovini ili na Suncu, brzo se dolazi na red za spust niz tobogane, normalno se može u miru plivati u unutrašnjem olimpijskom bazenu, nisu gužve u restoranu, te je generalno pristup raznom drugom sadržaju puno dostupniji.

Idila u Tuhelju

Naravno da smo prvo obišli sav sadržaj koji se nudio, čisto da osvježimo pamćenje. Nakon toga smo se povukli u hladovinu da se malo odmorimo, a usput nešto i zaigramo. Ovoga puta smo Innovation ostavili doma da malo odmori. Umjesto njega ponijeli smo novopečenu igru koju je Slavica dobila za rođendan od Miljenka i Andreje. Riječ je o novom hitu Tom Lehmanna, kreatoru popularnog Race For The Galaxyja, riječ je o Res Arcani. Igra je izašla 2019. te se ne može reći da je najsvježiji uradak, ali je nama bila novo otkriće za posjeta 13. DDI-u u Petrinji.

Res Arcana

Umjesto svemirskih bespuća, Lehmann nas ovoga puta odvodi u fantastični svijet vještica, čarobnjaka, magova, nekromancera, zmajeva, avanturista i brojnih fantastičnih bića. U igri 2-4 igrača će se tako naći u ulogama moćnih magova koji će koristeći pet esencija (elan, život, mir, smrt i zlato), nastojati izraditi što moćnije artefakte koji će im donijeti razne moći, ovladati drevnim moćnim zmajevima, te još mnogo drugih stvari. Svi podvizi nose određeni broj bodova, te naravno na kraju pobjeđuje igrač s najviše ostvarenih bodova.

Naslovnica

Priprema:
1. 8 malih pločica "magičnih predmeta" poredaju se u nizu na sredini stola tako da su lako dostupni svim igračima
2. iznad njih se položi također u nizu 5 velikih ploča "mjesta moći". Kod prve partije predlaže se odabrati stranu s malom ikonicom vatre u gornjem desnom uglu
3. promiješaju se karte spomenika te se otkriju s otvorenom stranom dvije karte
4. svaki igrač dobije po jednu od svake esencije, uključujući i zlato
5. odabire se prvi igrač koji uzima pripadajuću oznaku
6. promiješaju se karte magova i artefakta, te svaki igrač dobiva dva maga i 8 artefakta. Nakon inspekcije dobivenih artefakta isti se promiješaju te svaki igrač povlači tri karte tvoreći inicijalnu ruku. Nakon toga svaki igrač odabire jednog od dva dobivena maga kojeg će zadržati, dok se drugi vraća u kutiju. Također kod prve partije preporučuju se započinjanje igre sa specifičnim kartama koje idu u kombinaciji s pojedinim magovima.
7. Obrnuto od kazaljke na satu počevši od igrača s desna prvog igrača, svatko odabire 1 magični predmet. Nakon toga igra normalno počinje od prvog igrača.

Izgled igre

Tijek igre:
Igra generalno traje 4-6 rundi. Svaka runda se sastoji od sljedećih koraka:
1. Prikupljanje esencije
• igrači prikupljaju esencije pomoću svih sposobnosti s oznakom ruke koja grabi. Jednostavno se uzme specificirana esencija u količini prikazanoj brojkom. Kod prikaza s kosom crtom / igrači odabiru što će izabrati lijevo ili desno od crte. Simbol sivog peterokuta uza određenu brojku kod prikupa označava da se može uzeti bilo koja kombinacija esencije do date brojke. Ponekad će biti postavljeni posebni limiti kod takvih prikupa, tipa da neke vrste esencija se neće moći odabrati. Također igrači mogu prikupiti određene esencije koje se nalaze na specifičnim igraćim komponentama. Može se odabirati s kojih komponenti će prikupiti, ali valja znati da nije moguće djelomično prikupljanje, to jest ako se s određene komponente prikupi jedna esencija moraju se prikupiti sve. Moguće je doduše odabrati prikupljanje samo s nekih komponenti. Resursi esencije ne bi smjeli biti limitirani, u tu svrhu služe posebne oznake za ukrupnjivanje.

2. Akcije, jedna po potezu u smjeru kazaljke na satu počevši od prvog igrača.
Akcije su:
• polaganje artefakta, to jest odigravanje karte iz ruke plaćanjem pripadajuće cijene navedene u gornjem lijevom uglu. Neke karte čak koštaju 0, što znači da ih se besplatno može položiti. Određene karte i pločice će također nuditi određene popuste na specifične esencije. Druge će pak karte nuditi pogodnosti kod polaganja karata određenog tipa, npr. zmajeva, stvorenja itd.

• prisvajanje spomenika ili mjesta moći, što znači plaćanje cijene i uzimanje pripadajuće pločice te postavljanje ispred sebe. Spomenici su svi vrijednosti 4 zlata, te se može odabrati jedan od dva otkrivena, ili nasumično jedan s vrha špila koji je položen licem prema dolje. Nakon odabira jednog otkrivenog odmah se otkriva novi s vrha pripadajućeg špila. Jednom prisvojene spomenike i mjesta moći drugi igrači ne mogu preoteti, no valja znati da su njihove zalihe limitirane.

Primjer spomenika

• odbacivanje karte za jedno zlato ili bilo koje dvije esencije (iste ili različite). Odbačene karte se polažu na dno igraćih špilova i to vodoravno okrenuto u odnosu na ostale karte u špilu, kako bi ih se lako razlikovalo. Odbačene karte su javna informacija te kao takve mogu biti pregledane od strane ostalih igrača.
• korištenje moći na bilo kojoj uspravnoj okomitoj komponenti (iskorištene se polažu vodoravno). Pod komponente spadaju artefakti, magovi, magični predmeti, spomenici i mjesta moći. Kao i u Race For The Galaxyju, i u Res Arcani je veliki naglasak na izostanku teksta već se sve svodi na čitanje i razumijevanje simbolika. Na većini komponenta će biti navedena barem jedna moć za korištenje, dok će neke druge čak nuditi i dvije pa čak i tri opcije. Korištenje moći se može jednostavno svesti na - napravi i plati jedno, da bi kao nagradu dobio nešto drugo. Tipa preokreni komponentu s navedenom moći na svoju iskorištenu stranu, te plati jednu esenciju života kako bi dobio esenciju elana i smrti. Komponente koje su tako iskorištene se više neće moći koristiti tijekom aktualne runde. Budući da se osvježavaju kada se odabere propuštanje poteza, bit će dostupni za korištenje tek u idućem krugu. Sve komponente koje nemaju navedeno okretanje komponente se mogu koristiti koliko god se želi, što zapravo znači dokle god se ima mogućnosti za ispunjavanje uvjeta navedene moći. Određeni efekti mogu ponuditi akumuliranje određene esencije na komponentama, kako bi se mogli iskoristiti kasnije tijekom igre. Neke reaktivne moći se mogu iskoristiti izvan igračevog poteza kada se zadovolje određeni uvjeti. Da sve nije tako bezazleno tu su i moći koje mogu napadati druge igrače, osim onih koji su u međuvremenu odlučili propustiti daljnju igru. Napad se generalno svodi na oduzimanje životne esencije, a ako igrači nemaju dovoljnu količinu, razliku moraju nadoknaditi drugom raspoloživom esencijom u omjeru 2:1. No da sve nije tako crno postoje moći koje značajno pomažu vlasniku iste, ali nešto malo i svim ostalim igračima. Kod moći koje dozvoljavaju vući nove karte, ako je igračev špil prazan promiješaju se sve odbačene karte i formira novi špil za vuču.

• propuštanje poteza čime se vraća korišteni magični predmet koji se koristio u tom krugu, te uzima neki drugi raspoloživi. Nakon toga se povlači jedna karta iz vlastitog špila. Provjerava se je li se ostvario uvjet pobjede (prikupljanje 10 ili više bodova). Ako nije onda slijedi osvježavanje svih iskorištenih komponenti (karata i pločica koje su okrenute vodoravno se povrate na svoju okomitu stranu). Prvi igrač koji propusti potez uzima oznaku prvog igrača. Valja imati na umu da posjedovanje oznake prvog igrača na kraju kruga vrijedi 1 bod. Igrač koji jednom propusti potez više ne može poduzimati daljnje akcije, ne može više biti metom napada, ali može dobiti esenciju od suparničkih moći.
Krug traje sve dok se svi igrači nisu odlučili propustiti potez, bilo zato što ne žele ili ne mogu više ništa odigrati.

Magični predmeti

Pobjeda
Nakon što su svi igrači propustili svoj potez provjerava se da li neki od igrača ima 10 ili više bodova na svojim spuštenim artefaktima, spomenicima, mjestima moći i oznaci prvog igrača. Ako i jedan igrač ima ovaj ostvaren uvjet, igra završava i igrač s najviše ostvarenih bodova pobjeđuje. U slučaju da su dva ili više igrača izjednačeni s istim brojem bodova, tada igrač s najviše esencije u svojim zalihama pobjeđuje, prilikom čega se zlato duplo računa. U slučaju daljnjeg izjednačenja igrači dijele pobjedu. Ako nitko nije skupio 10+ bodova igrači uspravljaju sve svoje iskorištene komponente i započinju s novim krugom igre.

Varijanta za 2-4 igrača
Nakon što svatko na početku igre dobije dva maga na odabir, među igračima se podijele po 4 karte artefakta. Svaki igrač zadržava jednu te susjedu s lijeva prosljeđuje ostatak. Proces traje sve dok se sve karte ne podijele na ovaj način. Nakon toga svatko ponovno dobiva 4 nove karte, te se po istom procesu ovoga puta s desne strane, sve podijele među igračima. Kada je sve gotovo igrači promiješaju špil od 8 karata i vuku inicijalne 3 karte za početak igre. Za kraj naravno odaberu i jednog od dva dobivena maga.

Finalne misli
U suštini igra je poprilično jednostavna po pitanju pravila i svlada se vrlo brzo. Na igračima dalje stoji kojim putem i smjerom žele poći do ostvarivanja ciljeva i pobjede. Nakon toliko igara i partija iza nas, malčice nam djeluje i prejednostavno za naš ukus. Također oni koji očekuju nešto novo i revolucionarno po pitanju mehanike i igre će ostati kratkih rukava, jer neće vidjeti ništa što već nije viđeno u bezbroj drugih igara. Fantastična tema je nalijepljena i ne nudi nikakvu imerziju da ste jedan od moćnih magova koji bacaju ovu ili onu čaroliju. Jednako tako je mogla biti nalijepljena bilo koja druga tema, stvari su se mogle jedino drukčije nazvati, i bila bi to ponovno potpuno ista igra. Da se razumijemo daleko od toga da je igra loša, čisto je OK. Ali upravo zato što je samo OK, a dolazi od Lehmanna čiji Race For The Galaxy ima posebno mjesto u našim srcima, očekivali smo puno više. Stoga preporuka samo za sve početnike i casual igrače.
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Od dvije partije koliko smo odigrali u Tuhelju, prvu je naravno kao i uvijek dobila Slavica pobijedivši s točno 10 bodova prema mojih 8. Uzvratna partija je zato bila iznimno napeta, što se i oslikava iz moje tijesne pobjede na izjednačenje s 13 bodova, ali 8 više esencije u zalihama.

Po završetku igre već je bilo oko 15h i savršeno vrijeme za ručak. Uzeli smo dva pileća menija koji je za dodatak još imao pečene krumpir kriške s vrhnjem iz nekog razloga, te zapečenim povrćem (miks paprike, kukuruza, graha, graška i mahuna). Uza meni se dobila i miks zelene salate, rajčice, graha i kukuruza. Porcija dođe 70 kn, ali po količini koja se dobije zaista vrijedi te novce.

Tuhelj meni

Preostalo vrijeme do samog zatvaranja proveli smo u cirkuliranju od jednog bazena do drugog uživajući u svakoj minuti.

05.07. smo napokon odlučili ove godine posjetiti i našu najomiljeniju šetnicu. Naravno to može biti samo ona oko Trakošćanskog jezera. Samo što je to u ovogodišnjem slučaju bilo bez jezera. Naime zbog nakupljanja mulja tijekom desetljeća, budući da je zadnje veliko čišćenje bilo davne 1960. godine. Podsjećamo, jezero je dao izgraditi grof Drašković u razdoblju od 1850. do 1862. godine kao krajobrazni dodatak, a u njemu se uzgajala i riba. Tada se jezero praznilo svake dvije do tri godine, pokupio se mulj i odlagao na lokalne njive za poboljšanje plodnosti tla, a nakon punjenja jezera novom vodom obavljeno je poribljavanje. Tako je bilo do kraja Drugog svjetskog rata, nakon čega mulj više nije redovno uklanjan. Procjenjuje se da će se iz jezera površine 17 hektara, prosječne dubine oko 2,5 metara izvući oko 200.000 kubičnih metara mulja. Za usporedbu ukupna zapremnina jezera iznosi oko 400.000 kubičnih metara. Projekt će stajati oko 15 milijuna kuna te je predviđeno trajanje 12 mjeseci, što bi značilo da bismo u proljeće 2023. trebali vidjeti novo očišćeno jezero u svojoj punoj ljepoti. Ako će sve ići prema planu naravno.

Jezero Trakošćan #1

U trenutku kada smo mi došli dočekala nas je velika ravnica obrasla gustom i visokom travom. Gotovo da smo mogli čuti kako netko viče: "Nejdite u visoku travu. Ne u visoku travu." Da, možda bolje da nismo popustili porivu. Ako ne zbog fiktivne opasnosti od strane Velociraptora, onda zbog realne opasnosti propadanja kroza sedimentno tlo. Naime žuti sediment na dnu dubok je prosječno čak dva metra, pa osim ako netko nije viši od dva metra, postoji stvarna opasnost od potonuća i gušenja. A kako se nismo došli zafrkavati i riskirati glavu, zaputili smo se duž stazice u našu regularnu šetnju oko ravnice.

Jezero Trakošćan #2

Tako smo posvjedočili da nije samo jezero to koje se preuređuje i obnavlja, već i puteljak koji vodi oko jezera. Značajno uređenje počinje od ribarske kućice na središnjem sjevernom dijelu, a koja tijekom vikenda služi kao turistički info pult. Dio uređenja smo imali prilike vidjeti i prošle godine, ali ne u obujmu poput ove. Vidi se da je velika pozornost posvećena poglavito prilagođavanju staze za pristup osobama s invaliditetom. Također na nekoliko istančanih mjesta napravljeni su vidikovci s kojih će pucati prelijep pogled na jezero, jednom kada se ponovno napuni. Na nekoliko mjesta mirnim snom su spavale masivne mehanizirane grdosije. Generalno osim ptičjih cvrkuta i tu i tamo neke slomljene šumske grančice u daljini, cijelim krajolikom je vladao opći mir i spokoj. Tijekom cijelog obilaska naišli smo na svega troje ljudi. Jest da se radilo o svega jednom uobičajenom utorku, ali čak i u tjednu se prošle godine znalo naići na puno više ljudi. Ako nitko drugi onda su tu uvijek bili sveprisutni sportski ribiči.

Jezero Trakošćan #3

Obišli smo isušeno jezero došavši s južno-zapadne strane do našeg starog dobrog mjesta igranja - masivnog okruglog stola. Velika je šteta što postoji svega jedno takvo mjesto duž cijelog jezera. Naći ga slobodnog za vikend je prava nemoguća misija. Nimalo iznenađujuće čekao nas je slobodan i spreman za prostrti igru i zaigrati nešto. Naravno odabir je bez greške bio ponovno Innovation s Echoes of The Past ekspanzijom.

Igra nam se odužila te smo na kraju odigrali svega jednu, ali po svim mjerilima epsku partiju. Nadigravanje i napetost je bila prisutna od samog početka. Pa ipak pred sam kraj sam uspio steći prednost domogavši se višeg a time moćnijeg doba. Slavodobitno i likujući spustio sam ispred sebe kartu Robotike, te odigrao njezin dogma efekt. Kao efekt dobio sam Software okinuvši automatski i njegov efekt, što mi je dovelo u posjed Samoposlugu i A.I. okinuvši njegov drugi efekt. Međutim drugi efekt A.I.-a kaže da igru pobjeđuje igrač s najmanjim brojem bodova, što je bila Slavica (39) naspram mojih (46). Koji trenutak je vladao opći muk, a onda je Slavica prasnula u histerični smijeh. Podbadala me još lijep dio puta prema autu.

Innovation kod Trakošćana

Pred samim foto finišem put je završavao daljnjim razrovanim blatnjavim kaljužama i još dvjema rastegnutih mehaniziranih nemani. Uza sva nastojanja nije bilo izbjegavanja blaćenja tenisica, osim izuzev povratka istim smjerom kojim smo i došli. No s obzirom na to da su želuci u tom trenutku već pošteno zanovijetali, a bilo je i dosta kasno, to nikako nije bila opcija. Pa ipak prebrodili smo i tu posljednju kušnju, i nakon čišćenja tenisica pred autom bili spremni za polazak.

Uspavane mehanizirane nemani

S obzirom na lijepo iskustvo ponovno smo se odlučili za restoran Čuček u Đurmancu. Ovoga puta smo se odlučili za juhu od gljiva (30 kn) i jednu pizzu Vegeterianu (55 kn) koju smo podijelili. Da nismo naručili i mineralnu vodu za 20 kn, mogli smo komotno proći ispod 100 kn.

06.07. sam nažalost imao povratak na posao, no to me nije spriječilo da se po završetku smjene zaputim natrag u Zagorje k Slavici. Po dolasku kući otišli smo direktno za Tkalce i naš omiljeni restoran Preša na večeru. Ovoga puta nas je dočekao naš dobri stari konobar s kojim smo već ostvarili pravi zafrkantski odnos. Kako bi on rekao, čovjek nema koristi od tugovanja i žalošćenja, samo od veselja i radosti.

Slavica je naručila svoje najomiljenije zagorske štrukle s prezlima, dok sam ja uzeo lignje na pariški s krumpir kriškama. Sreća da Slavica uvijek uzima nešto laganije i manje, jer mi je ponovno trebala pomoć s mojom iznimno bogatom i zasitnom porcijom.

Lignje na pariški i štrukli s prezlima

Nakon večere prošetali smo se po prelijepoj Krapini diveći se raznim baroknim građevinama koje su doživjele novo osvježenje nakon obnove. Tijekom šetnje zamišljali smo kao i uvijek kako bi bilo živjeti i raditi u Krapini.

Oldtimer i Krapina


Most preko Krapinčice sa Sv. Ivanom Nepomukom

10.07. sam ponovno bio slobodan pa je dan bio kao stvoren za odlazak u toplice. Ovoga puta smo se za promjenu odlučili za prvi ovogodišnji posjet Aqua Vive u Krapinskim toplicama, i gotovo da smo požalili jer su im cijene ponovno porasle u odnosu na prijašnju godinu. Zapravo od početka naših ljetnih godišnjih provoda u Zagorju, svake godine bi cijena porasla za 10-15 kn. Prije 5 godina kad smo ih prvi put posjetili cijena cjelodnevnog boravka je iznosila 70 kn, pretprošle godine je bilo 85 kn, prošle godine 95 kn. Rekli smo si tada da će iduće godine 100% zaokružiti na okruglih 100 kn. Međutim nadmašili su nam sva očekivanja, jer je ove godine cijena iznosila 110 kn. I sve bi to bilo u redu da posjetitelj ima prilike za vidjeti nove atrakcije, međutim sve je potpuno isto kao i pred 5 ili i više godina. Sad bi netko mogao reći pa to je normalno, cijene posvuda rastu pa zašto bi i toplice bile pošteđene toga. No nismo zamijetili unatrag 3 godine da su cijene rasle u Tuhelju, ili u termama Jezerčica. Tako da očito je moguće godinama zadržati iste cijene. Što nam je iznimno žao jer su Aqua Vive zaista prekrasno uređene, a kako nisu toliko razvikane poput puno popularnijeg Tuhelja, ili cijenom puno privlačnijih termi Jezerčica, zbog toga je i slabija posjećenost pa je ozračje više opuštenije i mirnije. Glazba koju puštaju preko razglasa je također puno laganijeg intenziteta i blažih tonova, za razliku od Tuhelja gdje se pušta pretežno brza techno glazba. Hrana u restoranu je isto nažalost iz godine u godinu sve skuplja, a porcije sve manje i skromnije. Umjesto nekog od finih specijalitete bili smo primorani naručiti pizze, calzone za Slavicu i s tunom za mene. Nije da ima nešto loše u pizzi, i daleko od toga da nije bilo ukusno, no pizzu ionako imamo prilike jesti kroz cijelu godinu u Zagrebu. Pa i usprkos razočaranjima s cijenama lijepo smo se proveli i uživali u danu.

Aqua Vive

13.07. smo planirali ići na Strahinjčicu po nekoj laganoj stazici. Nažalost navigacija nas je usmjeravala po kojekakvim neprimamljivim uskim cesticama, tako da smo na kraju odustali. Umjesto toga parkirali smo se na jednom malo većem ugibalištu kraj ceste, i po naočigled lijepoj stazici u blizini, kroz debelu hladovinu zaputili u šumu. Kada mi naumimo da ćemo šetati i planinariti, tako nam svega tako će i biti. Nažalost tvrdoglavost se ne isplati uvijek, a ni svi putevi ne moraju uvijek voditi do neke smislene destinacije. Kako smo se imali prilike i sami uvjeriti kada je put naglo završio u sve gušćoj šumi i šikari. Ne vidjevši drugog izlaza vratili smo se istim putem kojim smo došli natrag sve do auta.
Slijedio je standardni ručak u restoranu Preša. Prijašnjih godina smo isprobali sve juhe osim jedne, one sa zagorskim štruklima (23 kn). Pomalo neobična kombinacija za juhu, no rekli smo si da moramo isprobati prije nego što sudimo. I moramo reći nakon što smo kušali, oboje smo došli do istog zaključka kako je to jedna od najboljih juha koje smo isprobali. Pritom ne mislim samo u restoranu Preša, već općenito. Da i ne govorim da smo se od svega jedne porcije juhe oboje gotovo pošteno najeli. Srećom pa smo uzeli jednu porciju punjenog purećeg filea (60 kn) i pomfrit (15 kn). Što se tiče restorana Preša morate uvijek imati na umu da su njihove porcije zapravo predviđene za dvoje ljudi.

Zagorska juha sa štruklima


Slavičin pogled: "Tko će uspjeti to sve pojesti?"

Kao i prošli put nakon kratkog predaha preostalo vrijeme smo proveli u šetnji Krapinom sve dok nije pala noć. Ovom prilikom smo imali čast upoznati jednog iznimno maznog sivog mačka u jednom od malih prolaza između ulica. Maštovito smo ga nazvali Sivko. Na prvu je djelovao mrko i nezainteresirano za ljude, no kada se Slavičina ruka našla na njegovoj glavi sve možebitne brane su pale.

Nema do maze za sklapanje novih prijateljstva

Nakon Tuhelja i Aqua Vive, 14.07. je na red došao i posjet termama Jezerčica. Riječ je o najjeftinijim toplicama od svih navedenih, s cijenom cjelodnevnog ulaza od 80 kn za odraslu osobu. I dok je Tuhelj više za partijanere, Jezerčica je više predviđena za obitelji. Svi tobogani su puno manjih veličina te kao takvi primjereni najviše manjoj djeci, a tu su i trampolini i dvorac na napuhavanje. Velika prostrana livada omogućuje razne sportske aktivnosti, ponajviše nogomet i badminton. A za one kojima je više do odmaranja tu je obilje lijepe hladovine ispod drveća. Posjete u tjednu su više preferabilna opcija s obzirom na to da preko vikenda znaju biti poprilične gužve, pa zna biti problema pronaći parkirno mjesto.

Terme Jezerčica

Po smještaju prvi plan nam je bilo lijepo se isplivati na unutarnjem olimpijskom bazenu. Nakon toga je slijedilo igranje na livadi u hladu. Da da, ponovno se igrao Innovation, ali ovoga puta uza Echoes of The Past se uključila i Figures In The Sand ekspanzija. Eh to sigurno niste očekivali. I dok bazna igra uključuje većinu značajnih inovacija, Echoes of The Past minorne inovacije poput četkice za zube, samostrijel, itd. , Figures In The Sand donosi poznate povijesne ličnosti. Neke od njih su nam bile dobro poznate, za druge pak nikad nismo čuli.

Originalnog Innovationa smo se dotakli još u epizodi #30: Naše igraće vjenčanje i dogodovštine na medenom mjesec, stoga vas nećemo ponovno zamarati detaljima oko igre, već ćemo se samo pozabaviti ekspanzijama.

Echoes of The Past

Echoes of The Past donosi potpuno novi set od 105 igraćih karata čime se njihov broj udvostručuje. Pa tako sad osim karata iz bazne igre koje se preraspodjele po desetak špilova ovisno o dobu kojem pripadaju, isto se učini i za karte iz ekspanzije. Radi lakšeg raspoznavanja ove karte će imati plavu pozadinu, za razliku od smeđe iz bazne igre.

Priprema je također nešto malo drukčija. Umjesto dvije bazne karte iz I doba, sada igrači započinju igru s jednom baznom inačicom I doba i jednom iz ekspanzije.

Prilikom povlačenja karata ako se u ruci posjeduju samo karte iz bazne igre (smeđe), onda se kod akcija i aktiviranja dogmi prva iduća karta povlači iz ekspanzije (plava). Međutim ako se u ruci posjeduje barem i jedna plava karta, sve ostale se povlače iz bazne igre. Ako se špil određenog doba iz bazne igre isprazni, usprkos tome što postoji špil istog doba i iz ekspanzije, svejedno će se iduća plava karta povući iz špila koji odgovara dobu za koji postoji bazni špil.

Ekspanzija također donosi i novih 5 zanimljivih postignuća, no jednako tako nešto i produljuje igru, jer sada je potrebno skupiti jedno više postignuće za pobjedu. Pa tako ako se igra samo s baznom igrom u 2 igrača je bilo potrebno ostvariti 6 postignuća za pobjedu, no s ekspanzijom je to sad povećano na 7; u 3 igrača je bilo potrebno ostvariti 5 postignuća a s ekspanzijom 6, itd.

Primjer eho karte

Nove zanimljive mehanike:

Eho (echo) - mnoge karte iz ekspanzije umjesto određenih ikona sadrže polja s tekstom, a koje predstavljaju određene zastarjele tehnologije i ideje koje je ponovno moguće aktivirati eho efektom. Prilikom poduzimanja dogma akcije najgornje karte jednog kupa, prvo se poduzmu akcije svih otkrivenih eho efekata počevši od onih sa samog kraja, te tek na kraju dogme glavne karte na vrhu. Što znači da iako ste zakinuti za jedan potencijalni simbol na karti, potencijalno više otkrivenih karata s eho efektima mogu određene dogma akcije učiniti poprilično moćnim. Svi eho efekti se poput i dogmi dijele ako suparnici imaju jednak broj ikona boje koja je aktivirana.

Predskazanje (foreshadow) - omogućuje predviđanje budućih inovacija. Dogma akcije određenih spuštenih karata iz ekspanzije omogućivat će da se povuku karte iz određenog doba i polože licem prema dolje ispod gornje strane igrače pločice. Sve ovdje smještene karte smije pogledati samo njihov vlasnik. Posjedovanje karata u predskazanju omogućuje planiranje određenih taktika u bližoj budućnosti. U trenutku kada aktivni igrač na svojem potezu spusti ispred sebe novu kartu (poduzme meld akciju), može promovirati jednu kartu iz predskazanja koja odgovara dobu ili je niže vrijednosti od spuštene karte. U prijevodu to znači da se može uza spuštenu kartu još dodatno spustiti i iz predskazanja jedna karta. Dodatan bonus je što se automatski aktivira dogma efekt spuštene karte iz predskazanja, što podrazumijeva i aktivaciju mogućih eho efekata.

Bonus - umjesto ikone ili eho efekta, odsada se na nekim kartama iz ekspanzije mogu naći i bonusi u obliku određenih brojki. Jedan najveći otkriveni broj na svim položenim kartama predstavlja dodatne bodove u navedenoj vrijednosti. Svi ostali otkriveni brojevi manje ili jednake vrijednosti donose po svega jedan dodatan bod.

Figures in The Sand

Figures in The Sand je druga po redu ekspanzija i donosi još jedan dodatan set od 105 karata, jasno razlikovani od drugih karata jer dolaze u zelenoj boji. Kao što smo već rekli ova ekspanzija se sastoji od karata povijesnih ličnosti, te kao takve imaju svoje specifičnosti u odnosu na baznu igru i Echoes Of The Past ekspanziju. Za razliku od dogma efekata one dolaze s karma efektom, a koje ne aktivira niti jedna pojedina akcija već je njihova specifičnost kontinuirano aktivna dokle god je karta otkrivena. Osim ako određena ličnost to specifično ne dopušta, moguće je imati otkriveno svega jednu povijesnu ličnost. U trenutku kada se nova položi na stol, ona prijašnja se mora prebaciti u bodove. Ličnosti također mogu imati posebne akcije inspiracije, a čiji efekti se za razliku od dogme ne dijele s ostalim igračima. Kao dodatnu pogodnost ova akcija omogućuje da se vuče jedna karta.

No kako se uopće dolazi do novih karata ličnosti. U baznoj igri i Echoes of The Past ekspanziji, kad god bi ostali igrači pratili nečiju dogma akciju, njezin vlasnik bi na kraju za nagradu vukao jednu kartu. U Figures in The Sand je to zamijenjeno da se za nagradu može povući ličnost iz aktualnog doba (naznačeno najvećom vrijednosnom kartom koja je spuštena ispred igrača). Također kad jedan od igrača prigrabi standardno postignuće, svi ostali igrači za utjehu mogu povući ličnost iz vlastitog aktualnog doba.

Primjer karte ličnosti

Dekret - ekspanzija dolazi s 5 novih postignuća tzv. dekreta, po jedna za svaki tip karti. No za razliku od standardnih i specijalnih postignuća, dekreti nisu sigurni jedanput kada ih se prisvoji, to jest drugi igrači ih mogu oduzeti kada također zadovolje njihove uvjete. Kako bi se prisvojio jedan od ovih postignuća pomoću akcije dekreta, potrebno je imati u ruci karte ličnosti iz barem tri različita doba. Potom se te tri karte ličnosti, kao i sve ostale karte u ruci, udalje iz igre. Pazite razliku, ne odbace i prerazmjeste u vlastite špilove, već doslovno izbace iz daljnje igre u toj dotičnoj partiji. Nakon toga se odabere jedan od dekreta u jednoj od boja ličnosti koje su se udaljile iz igre. Osim slobodnih dekreta koji se uzme i postavi među svoja postignuća, može se sabotirati suparnika tako da se njegov oduzme i vrati među raspoložive. Ako se odabere jedan od slobodnih dekreta aktivirat će se njegov specijalni moćni efekt. Svaki od pet različitih dekreta nudi svoju moćnu specifičnost. Igrači mogu radi efekta aktivirati i dekrete koje već i posjeduju.

Priprema je identična kao i u baznoj igri i Echoes of The Past ekspanziji, uz dodatak što sada treba po dobima preraspodijeliti i karte iz Figure in The Sand u 10 zasebnih špilova.

S uključivanjem i Figures in The Sand ekspanzije broj postignuća potrebnih za pobjedu se povećava još za 1. Pa tako je i s uključenom Echoes of The Past i Figures in The Sand sada za pobjedu u 2 igrača potrebno ostvariti 8 postignuća, u 3 igrača 7 i u 4 igrača 6 itd. Ako i sami već niste primijetili obrazac, za svaku dodanu ekspanziju potrebno je ostvariti +1 postignuće za pobjedu.
_______________________________________________________________________________________________________________________________

Sada kada smo nešto detaljnije razjasnili kako ekspanzije funkcioniraju, možemo se posvetiti samim partijama. Odigrali smo ih dvije, obje iznimno napete i prepune obrata. Prvu sam na knap pobijedio prvi ostvarivši 8 postignuća naspram Slavičinih 7. Drugu partiju je u jednako napetoj završnici pobijedila Slavica, i to pomoću karte ličnosti Caresse Crosby, a koja između ostalog kaže da tko god i svoj peti tip karata ima dislocirane ulijevo pobjeđuje igru. No tko je uopće Caresse Crosby pitate se. Pa riječ je o dobitnici patenta za prvi moderni grudnjak.

Nakon svog silnog mozganja bili smo spremni za najdraži dio dana - ručak. Cijelom iskustvu smo se najviše veselili zbog odličnog prošlogodišnjeg iskustva. Naime tko god je čitao i sjeća se, prilikom prošlogodišnjeg posjeta termama Jezerčica ostali smo najviše oduševljeni restoranom s bogatom ponudom domaćih specijaliteta, kao i brojnih drugih iz raznih stranih kuhinja. Zavisi što se naruči cijene jesu trunčicu više, ali su porcije obilate a servirana hrana djeluje kao da je stigla iz nekog priznatijeg francuskog restorana. Ovoga puta je Slavica naručila zelene rezance s piletinom u umaku od špinata, dok je moj odabir bio rižoto od gljiva s puretinom. Sa slasnim zadovoljstvom smo dio porcija i podijelili među sobom. Zašto da se čovjek ograničava samo na jedan fini okus.

Zašto ne miješati

Po završetku povukli smo se punih trbuha na predah na ležaljkama u dubokoj hladovini. Preostalo vrijeme smo proveli u velikom vanjskom bazenu što lagano plivajući, što lagano obješeni za rubove bazena uživajući u ugođaju.

15.07. smo imali ponavljanje iskustva Tuhelja. Osim uobičajenog uživanja nije bilo značajnih zanimljivosti.

16.07. smo odlučili za promjenu odmoriti kod kuće, jer ipak je ponekad potreban i odmor od odmora.

Kada smo ogladnjeli plan nam je bio uobičajeni ručak u Preši, no kada smo stigli bilo je toliko prepuno da nije bilo mjesta niti za parkiranje. Ipak se radilo o jednoj uobičajenoj suboti. Kako smo se ipak malo razmazili finom hranom po restoranima, uobičajena pizza u Krapini nije dolazila u obzir. Bez obzira na to što smo dotad već bili poprilično gladni. Umjesto toga smo napravili idući logičan korak. Odvezli smo se do tridesetak kilometara udaljenog Oroslavja i restorana Bibi.

Možete pretpostaviti koliko smo bili ludi kada smo stigli, samo kako bi zatekli zakračunata vrata i natpis da ne rade. Sama sreća da se gotovo odmah pokraj nalazi i restoran Zagi. U prvi mah smo pomislili da je i Zagi zatvoren, međutim radilo se o tome da jednostavno nije bilo ljudi. Zanimljivi kontrast s obzirom na neke druge restorane. Tim više što je Zagi zaista pristojan prostor s jednako tako odličnom hranom, no vjerojatno nije toliko razvikan kao neki drugi.

Slavica je naručila svoje uobičajene kuhane zagorske štrukle s prezlima, a ja pureći odrezak u umaku od gljiva s pole krumpirom. Porcije su mogle biti malo bogatije, ali je hrana zato bila izvrsna.

To je pogled koji govori napokon hrana

Zanimljivost je što izgleda da restoran od osoblja zapošljava same body buildere, jer konobar koji nas je posluživao, kao i drugi koje smo vidjeli, su zaista impozantne gromade od ljudi. Da tu zađe netko od ekipe iz Alan Forda, pošteno se najede i zatim konstatira da nema novca za platiti, mislim da bi se jako loše proveo.

Nakon finog objeda napravili smo kratku šetnjicu po prekrasnom Oroslavju, pogotovo kroz park Vraniczany i park obitelji Prpić s dvorcem Donje Oroslavje.

Po povratku kući imali smo dovoljno snage da se podružimo s Bongom i odigramo dvije partije Innovationa s Echoes of The Past i Figures in The Sand ekspanzijama. Iznenađujuće ovoga puta nije bio Slavičin dan, jer sam u obje partije ja slavio pobjedu.

Nemaš šanse čovječe

Idućih par dana sam radio, ali sam svejedno putovao iz Zagorja za Zagreb, osim smjena kada sam iz popodnevne išao na jutarnju smjenu. Kada bih se vraćao s posla obavezno bi išli u Prešu na večeru. Jedan od tih dana je bio i 20.07. kada sam osim Slavice ovoga puta i ja naručio zapečene zagorske štrukle.

Poslije bi obavezno išli u šetnje Krapinom gdje bismo ostajali oduševljeni svakojakim malim zbivanjima. Jedan od takvih događaja je bilo i tzv. "čitkanje srijedom", radionica origamija i noćno čitanje priča na otvorenom za djecu od 5 do 15 godina, u organizaciji gradske knjižnice Krapina. Kako je upravo jedan od tih dana bila i srijeda, i bilo je odgovarajuće vrijeme održavanja radionice, prošetali smo da usput bacimo pogled. I moramo reći koliko je bio oduševljavajući prizor vidjeti s koliko žara se pisana riječ prenosi na mlade generacije, koje su nažalost postale previše robovi tehnologija.

S lijepim osjećajima nade u bolje sutra, došetali smo uz rijeku Krapinčicu preko mosta do našeg prijatelja mačka Sivka. Zaboravili smo mu donijeti nešto ukusne mačje hrane da si omasti brkove, ali bez obzira na to djelovao je sretnim što nas vidi. Barem je dobio poštenu porciju maze od Slavice.

Jedan od brojnih prijelaza preko rijeke Krapinčice

23.07. me s povratka s posla Slavica iznenadila svojom domaćom kuhinjom, a 24.07. smo ponovno bili u posjetu Tuhelju. Uza standardno uživanje sve do zatvaranja smo uspjeli zaigrati i dvije partije Innovationa s Echoes of The Past i Figures in The Sand ekspanzijama. Nastavio se Slavičin loši niz jer sam ponovno pobijedio u obje partije. U jednoj uvjerljivo s 8 postignuća naprama 2, a druga je bila s napetih 8 naprama 7. Za skromniji ručak smo ovoga puta podijelili jednu veliku vegetarijansku pizzu.

27.07. smo zato ponovno imali gozbu u restoranu Preša. Ovoga puta smo za predjelo odabrali zagorsku juhu s gljivama (28.00 kuna), a za glavno jelo porciju lignja na pariški (42.00 kuna) i pomfrit (15.00 kuna). Pred večer je uslijedila klasična dionica šetnje po Krapini.

Tiny Epic Zombies


Naslovnica

29.07. sam se vratio s posla uz pratnju nevremena, tako da smo se zakračunali u sigurnosti kuće. Crni oblaci zbog kojih se vani sve smračilo kao da je noć, a bilo je tek 17h, silovit pljusak nošen snažnim vjetrom, ozračje kao stvoreno za neku horor igru. I tako se napokon pružila prilika da zaigramo Tiny Epic Zombies: Deluxe Edition u izdanju Gamelyn Games. Igru sam nanašao uokolo još od morskih dogodovština, te iako je bilo pokušaja, prelijepo sunčano ozračje na plaži jednostavno nije pružalo pravu atmosferu za uživjeti se u igru. Tiny Epic je već postao iznimno popularni brand poznat po iznimno malim pakiranjima iznenađujuće bogatog sadržaja. Ideja je zaista genijalna, jer sada neke puno veće rođake možete sažmeti u puno manje pakiranje i bez problema nositi sa sobom na putovanja i izlete. Postoji cijeli niz igara iz ovog segmenta, od strateških do fantastičnih avantura, borbi robota, vođenje parka dinosaura, vestern okršaja. Ukratko ponuda se poprilično razgranala pa će se svatko pronaći u nekoj inačici.

Premisa
Kao velikom ljubitelju Romerovih filmova i generalno horor filmova o živim mrtvacima, nekako mi je za oko zapeo upravo spomenuti. A kao i u svakom filmu ove tematike premisa je već dobro poznata. Svijet je poharala zombie apokalipsa i nekolicina preživjelih iz svih sfera života je našlo utočište u Echo Ridge trgovačkom centru. Svega na šačici preživjelih je sav teret svijeta da ispune tri misije prije nego što živi mrtvaci preplave i trgovački centar. Osim ako netko ne igra u ulozi zombie igrača, onda je njegov cilj da na svaki mogući način osujeti preživjele u njihovom naumu. Za bolje uživljavanje definitivno preporučano gledanje Romerovog klasika Dawn of the Dead (1978.), mada niti novija obrada iz 2004. godine nije loša Dawn of the Dead.

Igra nudi ne jednu, ne dvije, ne tri, već čak pet različitih modula prema kojima možete zaigrati.
1. Kooperativno protiv zombija (3-5 igrača) - tim preživjelih ovdje igra protiv jednog igrača koji upravlja sa zombijima
2. Kooperativno (2-4 igrača) - tim preživjelih koji igra protiv igraćeg A.I.-ja koji upravlja igrom i zombijima.
3. Kompetitivno protiv zombija (3-5 igrača) - svaki igrač igra za sebe protiv igrača koji upravlja zombijima.
4. Kompetitivno (2-4 igrača) - svaki igrač igra za sebe protiv igraćeg A.I.-ja koji upravlja s igrom i zombijima.
5. Solo (1 igrač) - usamljeni preživjeli igra protiv igraćeg A.I.-ja

Za početak ćemo se s pravilima bazirati na kooperativnu inačicu protiv zombi igrača, a na kraju dotaknuti i kako funkcioniraju ostali moduli.
Komponente

Kako biste dobili točnu predodžbu koliko toga stane u kutiju dimenzija 18.0 x 11.9 x 3.8 cm, slijedi popis svih komponenti.
• 14 karata igraćih likova
• 9 obostranih karata sekcija trgovačkog centra
• 32 karte pretrage
• 9 obostranih karata misija (s jedne strane je kooperativna a s druge kompetitivna inačica)
• 4 specijalnih meeplića s utorima za držanje predmeta
• 12 predmeta (oružje i oruđe koje se može zakvačiti za specijalne meepliće)
• 4 oznake ozljede u obliku +
• 4 oznake streljiva u obliku metka
• 18 zombie meeplića
• 4 oznake preživjelih
• 1 oznaka barikade
• 2 vozila (policijski auto i motor)
• 1 specijalna D6 kocka za fizičke borbe
• 12 oznaka misija te 3 oznake zombie horde
• 4 oznake prostorije te 29 specijalne oznake misija

Deluks izdanje igre također donosi dodatno 5 karata pretrage, 4 karte likova, 2 predmeta, te meeplić službenog psa.
Karte pretrage su standardnog formata 63,5 x 88 dok su karte likova, misija i sekcija trgovačkog centra formata 88 x 125.

Komponente

Priprema

1. Karte se preraspodjele ovisno o svom tipu. Postoje karte za podizanje (pickup), karte događaja (event), karte oružja (weapon) i karte naprtnjače (backpack).
2. Uzmu se sve karte podizanja i događaja te se zajedno promiješaju tvoreći špil A.
3. Jednako tako se uzmu sve karte oružja i naprtnjače te zajedno promiješaju. Potom se bez gledanja povuče 12 karata tvoreći špil B. Ostatak karata se još jedanput dobro promiješa te on tvori špil C, koji se polaže pokraj karti misija.
4. Špil A i B se potom zajedno pomiješaju tvoreći špil pretrage (24 karte).
5. Karte trgovina od koji se sastavlja igraća mapa se nasumično postavljaju uokolo središnje karte dvorišne prostorije. Prilikom postavljanja 4 karte se postavljaju okomito na središnju kartu, a ostalih 4 vodoravno između okomitih. Po jedan zombi se postavlja u svaku od 8 trgovina u 1 prostoriju ulaza. Dvije oznake zaliha se postavljaju u pripadajuće trgovine, dok se dvije oznake zamke postavljaju u Amp’s Electronics /T.E. Toys.
6. Na središnjoj dvorišnoj karti oznaka barikade se postavlja na traci na poziciju 2, a u samo središte lokacije se postavljaju dvije oznake preživjelih.
7. Igrači se međusobno dogovaraju tko će biti zombi igrač. Jednom odabran uzima karte likova, dobro ih promiješa te povlači tri karte. Od tri izvučene odabire jednu sa svoje stražnje zombi strane. Ovo je njegov početni zombi heroj. Na njegovu prvu razinu postavlja zelenu oznaku horde.
8. Nakon toga svi drugi igrači koji igraju s ljudima dobivaju tri karte likova od čega jednog izabiru s kojim će započeti igru. Potom uzimaju meeplića u željenoj boji i postavljaju ga u samo središnje dvorišne lokacije. Na karti odabranog lika na gornju traku polažu oznaku ozljede (+) na skroz lijevu stranu, dok oznaku streljiva (metak) postavljaju na skroz desnu stranu.
9. Promiješaju se karte misija te se nasumično izvuku tri. Valja ih okrenuti na pripadajuću stranu ovisno o modulu igre koji se igra (kooperativni ili kompetitivni). Potom valja slijediti daljnji tijek pripreme kako je naveden na specifičnim kartama misija.
10. Zombi igrač povlači 8 karata s vrha špila pretrage te nakon detaljne inspekcije po jednu kartu polaže ispred svakog ljudskog igrača licem prema dolje. Ostali igrači neće smjeti pogledati ovu kartu sve do određenog trenutka igre.
11. Igrač koji je posljednji posjetio trgovački centar kreće prvi.

Priprema

Likovi

Karte likova se sastoje od nekoliko bitnih komponenti. S gornje strane se nalazi traka na kojoj se prati razina zadobivenih ozljeda u odnosu na razinu streljiva koja se posjeduje. Prilikom zadobivanja ozljeda oznaka u obliku + se pomiče s lijeva na desno. Prilikom liječenja oznaka se jednako tako vraća natrag u lijevu stranu. Za korištenje vatrenog oružja koristi se streljivo, te prilikom korištenja takvog oružja oznaka u obliku metka se pomiče s desne strane ulijevo. Kod obnavljanje zaliha streljiva se oznaka vraća natrag udesno.

Ako se ove dvije oznake ikad nađu na istoj poziciji na traci, ili se njihove putanje prijeđu, tada je taj lik živ proždrijet od strane živih mrtvaca. Igrač automatski odbacuje sve prikupljene karte i predmete koje je posjedovao, te ih s otkrivenom stranom postavi pored trgovine gdje je nesretno skončao. U slučaju da se to dogodilo u dvorištu u samom centru igraće mape, tada se odbačene karte postavljaju u bilo koju trgovinu. Potom se ukloni jedan od dostupnih oznaka preživjelih iz dvorišne prostorije, te igrač odabire novog lika za igru i polaže svojeg meeplića u početnu prostoriju dvorišta. Naravno da se igračeva životna snaga i razina streljiva obnavljaju na svoje početne razine. Ako više nema raspoloživih oznaka preživjelih tada igrači gube igru. Oznake preživjelih dakle predstavljaju oblik ponovnih pokušaja, a tematski gledano riječ je o dotad neaktivnim članovima zajednice koji su uslijed rastuće prijetnje ipak odlučili uzeti stvari u svoje ruke. Karta eliminiranog lika se daje zombi igraču, te on preokreće kartu na suprotnu stranu s prikazom zombi transformacije dotičnog lika. Za kraj se polaže zelena oznaka zombi horde na poziciju 1 na traci sposobnosti dotičnog zombi heroja. Ubuduće će zombi igrač moći koristiti njegove specijalne sposobno, te čak i napredovati na traci ka još moćnijim sposobnostima. Nikad nije moguće imati više od tri zombi karte u igri.

U samoj sredini igraćih karata likova u njihovoj ljudskoj formi, nalazi se tekst s navedenim specijalnim osobnostima. Lijevo od toga je ilustracija lika, na desnoj strani je pozicija za držanje manjih predmeta koji se mogu smjestiti u naprtnjaču, a s donje strane karte su pozicije za držanje vatrenog i hladnog oružja. Na početku igre svatko započinje igru s uobičajenim nožem i pištoljem, no kroz igru se može doći do raznoraznih zanimljivih oružja. Bilo da se radilo o klasičnoj sačmarici, strojnici ili nešto unikatnijem samostrijelu, u bilo kojem trenutku je moguće posjedovati svega jedno vatreno i jedno hladno oružje. Također pripadajuće minijaturne inačice oružja pridodaju se na vlastitog meeplića, što izgleda iznimno fora.

Likovi

Tijek igre

Igra se odvija u seriji krugova tijekom kojih po jedan igrač odigrava svoj potez, nakon čega odmah slijedi potez zombi igrača. Cijeli ciklus tako traje sve dok preživjeli ili zombiji ne ostvare uvjete za pobjedu.

U slučaju preživjelih igrači moraju uspješno izvršiti tri različite misije prije isteka vremena i kraja igre. Zombi igrač pobjeđuje ako uspije eliminirati sve preživjele, to jest ako nema više oznake preživjelih u dvorištu, ili ako uspije osujetiti preživjele u ispunjavanju njihovih misija dok se ne otkrije i posljednja karta pretrage i svi su odigrali još jedan puni krug.

Ljudski potez

1. Na svojem potezu igrač se mora pomaknuti za 3 mjesta, a prilikom pomicanja nudi se opcija izvršavanja sljedećih akcija:

A. Ubijanje zombija
Nakon pomicanja u prostoriju, imate mogućnost ubijanja 1 zombija. Nakon što je zombi eliminiran uklanja se iz prostorije i vraća u zalihe. Postoje dva načina za eliminiranje zombija - koristeći hladno oružje ili koristeći vatreno oružje.

Očito će se s hladnim oružjem moći eliminirati samo u istoj prostoriji u kojoj se nalazi i meeplić aktivnog igrača. Također po ulasku u istu prostoriju u kojoj se već nalazi zombi, može se koristiti samo hladno oružje. Takav napad će uvijek automatski eliminirati zombija, no bacati će se specijalna D6 kocka kako bi se odredilo što će se još dogoditi.

Zelena kosturska lubanja označava pretjeranu eliminaciju, igrač je bio toliko uspješan u napada da dobiva jedno besplatno pomicanje. Riječ je o opcionalnom pomicanje te ga igrač može ali i ne treba sprovesti u djelo. U slučaju korištenja takve pogodnosti ne može se koristiti mogućnosti prostorije u kojoj se nalazi. Moguće je imati nekoliko višestrukih pretjeranih eliminacija zombija.

Plava kosturska lubanja nema nikakav značajan efekt.

Oznaka bolničkog + znači da igrač zadobiva 1 ozljedu.

Dvije oznake bolničkog + znači da igrač zadobiva 2 ozljede.

Vatreno oružje se može koristiti samo prilikom ulaska u prazne prostorije. U takvim slučajevima se može pucati na zombije u susjednim prostorijama, to jest svim onima koje se naslanjaju na onu u kojoj se nalazi igračev meeplić. Za korištenje vatrenog oružja jednostavno treba pomaknuti na svojoj igraćoj karti oznaku metka za jednu poziciju ulijevo. Nije moguće napadati s vatrenim oružjem zombije u istoj prostoriji kao i igrač, osim ako specifično oružje to ne dozvoljava.

B. Korištenje mogućnosti određene prostorije i/ili interakcija s određenom oznakom

Nakon pomicanja u prostoriju i po potrebi ubijanja zombija, te ako se u trgovini više ne nalazi niti jedan zombi (trgovina se sastoji od tri prostorije), tek tada se može koristiti specifična mogućnost prostorije i/ili imati interakciju s određenom oznakom. Postoji nekoliko različitih mogućnosti koje mogu ponuditi određene prostorije.

Žuta oznaka s prikazom čovjeka u trku (trčeća) - nakon korištenja ove mogućnosti može se nastaviti s pomicanjem, no ovakva prostorija se može koristiti samo jedanput po igračevom potezu.

Crvena oznaka s uzdignutom rukom (stopirajuća) - korištenjem ove mogućnosti igrač mora stati i završiti s daljnjom igrom, njegov potez je time završio. Karta pretrage se i dalje normalno otkrije na samom kraju poteza.

Smeđa oznaka s prikazom stuba koje vode u pod (tajni prolaz) - prilikom pomicanja sve prostorije s ovom oznakom se smatraju susjednima, što znači da se igrači mogu pomicati iz jedne u drugu kao da su susjedne. Tajne prolaze mogu koristiti samo preživjeli, ne i zombiji.

Smeđe oznake sanduka numerirane 1 i 2 (zalihe) - preživjeli mogu pokupiti ove oznake iz određenih prostorija i donijeti ih u središnju dvorišnu prostoriju. U tom slučaju vrijednost barikada napreduje na traci za dvije pozicije do maksimalne vrijednosti od 6. Dodatno igrač vuče jednu kartu iz špila zaliha, što omogućuje dolaženje do novih predmeta. Igrač može odabrati povući i vratiti kartu iz špila zaliha, te nakon toga dobro promiješati špil. Na kraju se oznaka zaliha vrati na svoju numeriranu poziciju.

Oznake misija - igrači mogu imati interakciju sa specijalnim oznakama misija, a više detalja o tome se može pronaći na samoj karti misije gdje je detaljno navedeno kako što funkcionira.

Trgovina

C. Prikupljanje predmeta

Samo u slučaju da je trgovina prazna (u sve tri prostorije koje sačinjavaju određenu trgovinu ne nalazi se niti jedan zombi), preživjeli mogu slobodno pokupiti neke ili sve karte pretrage koje se nalaze u njoj. Kao što smo već naveli postoje tri vrste karti pretraga:

Oružja - mogu biti hladna ili vatrena i svaki preživjeli može imati po jednu od svake vrste simbolično ih smještajući na pripadajuće pozicije na karti lika, te prikapčanjem plastične minijature oružja na svojeg meeeplića.

Predmeti za naprtnjaču - prilikom preuzimanja smještaju se s desne strane karte lika. Mogu se koristiti u bilo kojem trenutku na igračevom potezu, te se nakon korištenja odbacuju.

Predmeti za podizanje - ovo su jednokratni predmeti koji se automatski iskorištavaju odmah po preuzimanju.

U bilo kojem trenutku na potezu igrači mogu odbacivati karte predmeta koje nose. Tako odbačene karte se smještaju na mjesto pored imena trgovine u kojoj se igrač nalazi. Igrači koji se nalaze u dvorišnoj prostoriji u trenutku odbacivanja predmeta mogu odbačene karte postaviti u bilo koju od 4 susjedne trgovine. Ovo je jedini način na koji igrači mogu međusobno razmjenjivati predmete, tako da se odbace i pokupe.

2. Pretraživanje prostorije

Nakon što se izvrše tri pomicanja i eventualne popratne akcije, aktivni igrač preokreće kartu pretrage koju je zombie igrač položio licem prema dolje ispred njega, te ju postavlja s otkrivenom stranom u trgovinu u kojoj je završio potez. Tijekom igre igrači kasnije mogu pokupiti ovako položene karte, pod uvjetom naravno da je trgovina prazna od zombija. U slučaju da se igrač nalazi u dvorišnoj prostoriji na kraju poteza, karta se polaže u bilo koju od 4 susjedne trgovine. Ako neki od igrača pokupi kartu događaja ona se odmah razrješava te na kraju odbacuje.

Događaj

Zombi potez

Nakon poteza ljudskog igrača slijedi zombi igrač, a čiji potez se sastoji od sljedećih koraka:

1. Provjera buke
Zombi igrač gleda kartu pretrage koju je povukao ljudski igrač, te uspoređuje poklapa li se simbol karte sa simbolom trgovine u kojoj je se nalazi ljudski meeplić od prijašnjeg poteza.

Ako se simboli ne poklapaju taj igrač nije tijekom svoje igre napravio buku. Zombiji se u tom slučaju dodaju prema standardnim pravilima kojima ćemo se pozabaviti nešto kasnije.

Ako se simboli poklapaju ljudski igrač je napravio buku. Zombi igrač odabire jednu od karti svojih raspoloživih zombi heroja te izvodi akciju navedenu na poziciji na kojoj se nalazi zelena oznaka horde. Po izvršenju akcije oznaka horde napreduje za jednu poziciju prema gore, osim u slučaju da se nalazi na zadnjoj petoj poziciji. Nakon toga zombi igrač dodaje zombije prema standardnim pravilima.

Zombi heroj

2. Dodavanje novih zombija

Zombi igrač dodaje 2 raspoloživa zombija iz zaliha u jednu ili obje trgovine sa simbolom koja se poklapa s kartom pretrage koja se povukla. Zombi igrač odlučuje hoće li oba zombija dodati u istu trgovinu ili po jednog u dvije različite trgovine koje dijele isti simbol.

Zombiji se u trgovine postavljaju počevši od praznih prostorija s najmanjim brojem. Svega jedan zombi može okupirati pojedinu prostoriju. Jednom kada se jedna trgovina u potpunosti popuni zombijima, onda se novi postavljaju u susjednu trgovinu ili u središnju dvorišnu prostoriju.

Ako se tako popuni vodoravna trgovina tada se prelazi u smjeru kazaljke na satu na popunjavanje prostorije iduće trgovine, počevši naravno od one s manjim rednim brojem. U slučaju da je i ta trgovina popunjena, tada zombiji napadaju i oštećuju barikade središnje dvorišne lokacije.

Ako se u potpunosti zombijima popuni unutarnja okomita trgovina, tada idući zombi odmah napada središnju dvorišnu prostoriju i oštećuje barikade.

Prilikom dodavanja zombija u središnju dvorišnu lokaciju isti se zapravo ne postavlja na tu lokaciju već se razina barikada oštećuje za 1. Ako snaga barikade ikad spadne na 0, tada se uklanja jedna oznaka preživjelog iz dvorišne lokacije, nakon čega se barikade resetiraju na vrijednost 2 snage. U slučaju da više nema oznaka preživjelih u dvorišnoj lokaciji u trenutku kada snaga barikade ponovno padne na 0, tada ljudski igrači gube igru.

Ako se novi zombi doda u prostoriju u kojoj se već nalazi neki ljudski igrač, tada on automatski zadobiva jednu ozljedu.

U situacijama da se u igru mora dodati novi zombi, međutim njihove zalihe su se ispraznile zbog količine koja je već u igri, tada za svakog zombija koji na ovaj način nije mogao ući u igru, ljudski igrač s najmanje života zadobiva po jednu ozljedu. U slučaju da dvoje ili više igrača imaju jednaku razinu ozljeda, onda štetu zadobiva onaj s najviše streljiva, a u slučaju daljnjeg izjednačenja ljudski igrači se dogovaraju među sobom tko će biti "sretne" ruke.

Valja imati na oku uvijek aktivne sposobnosti zombi heroja koji su navedeni na samom vrhu karte. Radi se o razno raznim nezgodnim efektima po ljudske igrače.

3. Dijeljenje/povlačenje novih karata pretrage

Nakon dodavanja zombija, zombi igrač odabire jednu od raspoloživih karata pretrage koje drži u ruci, te ju polaže licem prema dolje ispred igrača koji je posljednji preokrenuo svoju kartu na kraju svojeg poteza. Kako smo već naveli, igrač ne smije pogledati navedenu kartu sve od idućeg kraja svojeg poteza. Ako je zombi igrač položio i posljednju kartu iz ruke, tada automatski vuče novih 4 karata iz špila pretrage. Međutim ako se navedeni špil istrošio, svaki ljudski igrač ima na raspolaganju još jedan potez prije nego što igra završi.

Za pobjedu ljudski igrači moraju uspješno izvršiti 3 različite misija prije isteka vremena (špil pretrage). Svaka misija se sastoji od određenih segmenata, koji kako se popunjavaju tako se i označavaju svojim pripadajućim oznakama.

Zombi igrač pobjeđuje kada u dvorišnoj lokaciji više nema raspoloživih preživjelih i razina barikada dođe na 0. Također pobjeđuje i ako se istroši špil pretrage i svaki od ljudskih igrača je izveo svoj posljednji potez.

Moduli

Kooperativno (2-4 igrača)

U ovoj inačici nema zombi igrača već svi ljudski igrači igraju protiv A.I.-a.

Priprema:
1. Kod pripreme oznaka preživjelih igrači se referenciraju prema razini izazova
• 3 za laganu igru
• 2 za normalnu igru
• 1 za tešku igru
• 0 za epsku igru

2. Nasumično se izvlači jedna karta zombi heroja. Koristit će se samo pasivne sposobnosti na vrhu karte. Oznake horde nisu potrebne.

3. Svaki igrač nasumično vuče jednu kartu iz špila pretrage te polaže sa skrivenom stranom ispred sebe

Zombi A.I. potez:
1. Provjera buke na otkrivenoj karti pretrage
• ako se simbol na karti ne poklapa sa simbolom prostorije u kojoj se nalazi prethodni igrač, dodaje se 1 zombi u obadvije prostorije koje odgovaraju simbolu karte (ukupno 2 zombija)
• ako se simbol na karti poklapa sa simbolom prostorije u kojoj se nalazi prethodni igrač, dodaju se 2 zombija u obadvije prostorije koje odgovaraju simbolu karte (ukupno 4 zombija)

2. Aktivni igrač vuče novu kartu iz špila pretrage i polaže licem prema dolje ispred sebe

Kompetitivno protiv zombija (3-5 igrača)

U ovom modulu osim što se ljudski igrači bore protiv zombi igrača, jednako tako su i jedni drugima suparnici u utrci tko će biti prvi koji će izvršiti sve tri misije.

Priprema:
1. 3 nasumično izvučene misije se okreću na svoju kompetitivnu stranu
2. Karta dvorišne lokacije se preokreće na kompetitivnu stranu. Svaki igrač postavlja po jednu oznaku preživjelog u svojoj boji na ovu lokaciju. Ako igraju samo 2 ljudska igrača, skup od dvije oznake preživjelih u jednoj boji se međusobno poslažu jedan na drugoga po boji svakog od 2 igrača.
3. Svaki igrač koristi oznake za izvršavanje misija u svojoj boji, a kako bi mogao pratiti vlastiti napredak.

Kada tijekom igre neki od ljudskih igrača bude eliminiran, daje zombi igraču svoju kartu lika preokrenutu na zombi stranu, zajedno s oznakom preživjelog (i dalje vrijedi pravilo da zombi igrač ne može imati više od tri karte zombi heroja). Eliminirani igrač potom odbacuje sve karte koje je posjedovao u trgovinu u kojoj je skončao, te nasumično vuče novu kartu lika i postavlja svojeg meeplića u dvorišnu lokaciju.

Ako zombiji oštećivanjem barikada uspiju njezinu razinu svesti na 0, zombi igrač uzima 1 oznaku preživjelog od igrača s najmanje ozljeda, a koji još uvijek ima svoju raspoloživu oznaku. U slučaju izjednačenja uzima se od igrača s najviše streljiva, a u slučaju daljnjeg izjednačenja uzima se od igrača koji će prije biti na potezu.

Ljudski igrač pobjeđuje kada uspije samostalno ispuniti sve 3 misije, svi ostali gube.

Zombi igrač pobjeđuje kada uspije eliminirati jednog od ljudskih igrača koji više nema u posjedstvu oznaku preživjelog. Također pobjeđuje ako uspije skupiti po jednu oznaku preživjelog od svakog ljudskog igrača, ili dvije oznake u slučaju da igraju samo dva ljudska igrača. Treći način za pobjedu je naravno ako više nema karata u špilu pretrage, a svi ljudski igrači su odigrali svoj posljednji potez.

Kompetitivno (2-4 igrača)

U ovoj inačici ljudski igrači igraju kompetitivnu igru među sobom, no ovoga puta protiv A.I.-a. Za pobjedu kao i u prethodnoj varijanti igrač koji prvi uspije ispuniti sve tri misije pobjeđuje.

Priprema je jednaka kao i u prethodnoj inačici sa zombi igračem.

Zombi A.I. igra identično kao i u kooperativnoj inačici, ali uz jednu iznimku. Prilikom napada zombija na barikade i svođenjem njezine snage na 0, oznaka preživjelog se uzima od igrača s najmanje ozljeda, a u slučaju izjednačenja s najviše streljiva. U slučaju daljnjeg izjednačenja od igrača koji će prije biti na potezu.

Solo (1 igrač)

Priprema je jednaka kooperativnoj inačici, uz iznimku što jedan igrač upravlja s dva lika i dva zasebna meeplića. Svaki lik ima svoj zasebni potez.

Naša prva partija

Za prvu partiju smo odabrali kooperativnu inačicu protiv A.I.-a. Između ponuđenih od likova je Slavica izabrala Provalnika (Burglar) koji prilikom pretraživanja trgovina može pokupiti jednu otvorenu kartu pretrage iz susjedne trgovine. Ja sam se pak odlučio na Mehaničara (Mechanic), koji omogućava da barikade može popravljati za 3 umjesto za 2, te pritom dobiva i jedno streljivo.

Od misija nasumično smo izvukli Bijeg iz trgovačkog centra (Escape The Mall), Spasi napuštene (Save The Stranded) i Doprati Vojsku (Escort The Military).

#874

Dobro smo čak startali. Relativno brzo sam uspio doći sačmarice pa sam mogao tamaniti vatrenim oružjem čak i zombije u istoj prostoriji poput mene. U jednom trenutku se to pomalo otelo kontroli jer su meci letjeli na sve strane, a tako je i razina streljiva brzo opadala. Tako da je poslije palica za golf više dolazila do izražaja. Slavica je za to vrijeme došla do samostrijela, pa je ludom jurnjavom u policijskom vozilu jednako lagano skidala jednog zombija za drugim. Prilikom jedne od svojih ludih vožnji po trgovačkom centru, uspjela je pronaći i službenog psa. Rex kako ga je maštovito nazvala pokazao se poprilično korisnim jer je omogućavao prikupljanje predmeta, korištenja mogućnosti prostorija, te prikupljanju oznaka vezanih za zadatke, čak i ako se u jednoj od prostorija trgovine nalazio zombi. Kada je uspjela doći i do ručnih granata, tek onda su zombi iznutrice letjele na sve strane.

#875

Međutim malo smo se previše uživjeli u tamanjenje neograničene količine zombija, da smo se jedva išta posvećivali izvršavanju misija. Tako da smo nažalost na kraju izgubili pošto se špil pretraga ispraznio i unutar zadnjih poteza nismo uspjeli ispuniti tri misije.

Uzvratnu partiju smo imali već 01.08. Ovoga puta je Slavica odabrala Tinejdžerku koja je imala mogućnost udaljavanja za do tri prostorije ako bi zombi upao u njezin prostor. Moj odabir je bio Policajac trgovačkog centra (Mall Cop) koji je omogućavao da u slučaju eliminacije 3 zombija s vatrenim oružjem, za zadnjeg trećeg se ne treba trošiti streljivo. Opet me nešto mamilo na genocid nad živim mrtvacima.

#877

Od misija smo izvukli Popravi helikopter (Fix The Helicopter), Istraži izvor (Investigate The Source), te ponovno Bijeg iz trgovačkog centra (Escape The Mall). Umjesto bezglavog tamanjenja poučeni prošlim iskustvom, ovoga puta smo puno mudrije o optimalnije bazirali naše poteze, ulazeći u sukobe samo u krajnjim nužnostima. I vidi vraga ovoga puta smo pobijedili bez imalo frke. Daleko od toga da je bilo lako, ali uz vješto planiranje i kalkuliranje, te malo sreće, u trenutku izvršavanja i treće misije ostalo je još dovoljno vremena za daljnju igru.

#878

Finalne misli

Kao što se već iz količine komponenti i pravila može iščitati, ovo je uistinu igretina velikog formata koja je nekakvom crnom magijom ukomponirana u malu kutijicu. Iskorištene su zaista sve moguće domišljate opcije kako ponuditi što više za što manje. Jedino što se tu žrtvuje jest što su određene komponente toliko sitne da će se s vremenom lako zagubiti. No vješte igrače oči će to vjerujem nastojati maksimalno spriječiti. Pretežno smo iznimno oduševljeni igrom uz nekolicinu sitnih zamjerki, no krenimo prvo s pozitivnim stranama.

Količina dobivenog materijala u tako malenom pakiranju i za tu cijenu je zaista impresivan. Neka veća braća postižu tu razinu tek s brojnim uključenim ekspanzijama, a kada to pokušavate utrpati u auto teško da će se naći mjesta za druge stvari. Da i ne govorimo o pokušajima nošenja takvih igara na plažu, izlet ili planinarenje. Nećemo reći da je nemoguće, ali je sigurno iznimno teško i nezgrapno.

Pravila su pretežno jasno pisana i dobro sadržajno oblikovana. Nismo trebali ništa specifično pretraživati po bespućima interneta.

Ilustracije su prekrasne, možda jedino malo previše ilustrirane poput crtića i s dosta živih boja, što daje dosta neobičan štih tako ozbiljnoj i hororastoj tematici. Više bismo voljeli da su ilustracije nešto ozbiljnije i mračnije, no onda bi se time vjerojatno odbio veći dio publike koja je navikla da su igre lijepe i šarene.

Što se tiče samo igrivosti i reigrivosti tu isto imamo samo riječi hvale. Prvenstveno na količinu različitih likova kojih se ima na odabir, a zatim i misija od kojih je svaka unikatna i zanimljiva na svoj način. Kombinacija svega navedenog daje poprilično veliki broj unikatnih partija. Ako bismo ičemu htjeli pronaći zamjerku, to bi onda bilo pomalo zbunjujućem slaganju lokacija trgovačkog centra, specifično koji zid se točno naslanja na određenim dijelovima na onaj susjedni, te jesu li i na kojem djelu spajanja prostorije susjedne. Također je pomalo zbunjujuće dok se novi igrači ne naviknu da sa svojim meeplićima mogu prolaziti i kroza zidom pregrađene prostorije. Tematski je to objašnjeno da su živi mrtvaci napravili rupe u zidovima, ali baš da su im se apsolutno svi zidovi toliko zamjerili nam je malo teško za povjerovati.

U konačnici kada se sve zbroji i neke sitnice oduzmu, riječ je o odličnoj maloj tematskoj igri koja je bogata sadržajem i iznimno zabavna, te bi kao takva trebala zadovoljiti sve potrebe fanova živih mrtvaca i horor tematike.
_______________________________________________________________________________________________________________________________

30.07. je i dalje bilo oblačno i kišovito, no to nas nije nimalo smelo da uživamo u kući. Što je podrazumijevalo naravno i igranje društvenih igara. Napokon smo uspjeli na svijetlo dana izvući Terraforming Mars s Prelude ekspanzijom, dodatnom mapom Marsa, i brojnim promo kartama. Odigrali smo dvije partije u jednom dahu. Prvu smo zaigrali na Hellas strani i od kompanija Slavica je zaigrala sa Saturn Systems (plava), dok sam ja igrao s Vitor (zeleni). Vitor je jedna od novijih promo korporacija, igru započinju s 45 M€, te svaki put kad se spusti neka pozitivna bodovna karta automatski se dobije 3 M€. Slavica je naravno pobijedila sa 116 bodova naspram mojih 106. Iduću partiju smo igrali na Elysium strani, te je ovoga puta Slavica igrala s Vitor kompanijom, a ja s Thorgate. Poraz s moje strane je bio čak uvjerljiviji s ostvarenih 121 bodova naspram Slavičinih 151. Iz razloga koje još ne mogu shvatiti, Terraforming Mars me jednostavno ne ide. No bez obzira na to i dalje ga uvijek rado volim zaigrati.

Uživanje u kući igrajući dok vani pada kiša

31.07. je i dalje bilo pretežno oblačno no bilo nam je dosta boravka u kući pa smo izašli u naš standardni posjet i šetnji oko osušenog jezera Trakošćan. Bili smo čak toliko hrabri ili ludi, da smo i zaigrali jednu partiju Innovationa s Echoes of the Past ekspanzijom za našim stolom uz put. Kao i obično napetost se tijekom partije mogla rezati nožem, no mene nekako u većini slučajeva posluži nevjerojatna sreća u tim ludim završnicama. Pa sam tako i ovoga puta slavio sa 7 ostvarenih postignuća naspram Slavičinih 6.

Slijedio je jednako standardni ručak u restoranu Preša u Tkalcima. Za predjelo smo se odlučili na omiljenu juhu sa zagorskim štruklima (28 kn), dok smo za glavno jelo odabrali Krapinski odrezak s njokima (78 kn), te smo još dodatno uzeli šampinjone na žaru (22 kn). Kao i uvijek bilo je odlično, no količinski smo malo pretjerali naručivši i šampinjone. Nakon ručka smo odradili uobičajenu šetačku turu po Krapini.

Specijalitet kuće - Krapinski odrezak u umaku od šampinjona s njokima + pohani vrganji


Krapina


Crkva Sv. Nikole

01.08. je ponovno bilo ružno vrijeme pa smo se lijepo provodili u kući. Odigrali smo ponovno dvije partije Terraforming Marsa s prelude ekspanzijom, dodatnom mapom i promo kartama. Prvu smo igrali na standardnoj mapi, a od korporacija Slavica je zaigrala s Ecoline, dok sam ja izabrao Helion. Hoće li itko uopće biti iznenađen ako kažem da je Slavica pobijedila sa 157 bodova naspram mojih 131. Uslijedila je odmah uzvratna partija na Elysium mapi. Od korporacija Slavica je odabrala Recyclon (započinje igru s 38 M€ i jednom produkcijom željeza, kod odigravanja karata s oznakom zgrada stavljaju jedan resurs mikroba na kartu korporacije, ili mogu ukloniti dva mikroba s karte da se poveća produkcija biljaka), dok sam ja zaigrao s Arcadian Communities (započinje igru s 40 M€ i 10 željeza, za prvu akciju na mapu Marsa na jednu od pozicija postavljaju oznaku u vlastitoj boji, jedanput po generaciji mogu rezervirati jednu od susjednih pozicija, a kada nešto postave na tu poziciju dobiju 3 M€). Ne znam jel se Slavica napokon sažalila nakon toliko izgubljenih partija pa mi je popustila, ili me je abnormalno poslužila sreća, no ovoga puta sam čak uspio tijesno pobijediti sa 143 bodova naspram Slavičinih 141.

Kada se smračilo odigrali smo i jednu partiju Tiny Epic Zombies ovoga puta pobijedivši igru.

02.08. je bio posljednji posjet termama Tuhelj te smo ga kao takvog odlučili iskoristiti što bolje znamo i umijemo. Nažalost to je značilo da smo preskočili igranje te vrijeme uglavnom provodili u različitim bazenima. Za ručak smo podijelili jednu veliku Quatro Stagioni pizzu (57 kn), iliti pizzu četiriju godišnjih doba.

I tu su se obarali rekordi u plivanju

03.08. je pak bila oproštaja šetnje kod Trakošćana. Iduća će nadamo se biti sljedeće godine kada dovrše radove i ponovno napune jezero modrom bistrom vodom. Posljednja šetnja nam je uvijek najteže padala s obzirom na to da ćemo svu tu prirodnu ljepotu imati mogućnost ponovno gledati tek za godinu dana. Odigrali smo naravno i jednu partiju Innovationa s Echoes of The Past ekspanzijom, i ovoga puta je Slavica pobijedila sa 7 ostvarenih postignuća naspram mojih 6.

Posljednja šetnja kod Trakošćana

Kao i obično svratili smo nakon toga na ručak u restoran Preša. Uzeli smo uobičajenu juhu s kuhanim zagorskim štruklima (28 kn), a za glavno jelo punjeni pureći file (60 kn) s pomfritom (15 kn) i ponovno pohanim šampinjonima (25 kn). Po završetku uslijedila je uobičajena šetnja Krapinom.

I tako se okončala i naša ovogodišnja ljetna avantura, uz ukusni ručak i laganu šetnju.

Minizoda #3: Igranje uz bebu

Nakon 2 mjeseca i 20 dana od dolaska prinove u obitelj - naše Elene, napokon smo se okuražili na nešto nezamislivo, na nešto nemoguće, odlučili smo se na... igranje uz bebu.

Mnogi su nam tvrdili tijekom godina kako je tako nešto prava nemoguća misija, praktički legenda, nešto poput viđenja jednoroga ili jetija. Pa rekosmo si da provjerimo tu teoriju sudbonosnog 18. studenog 2022. godine.

Još dok je Slavica uspavljivala malu princezu za popodnevni san, ja sam se pozabavio postavljanjem igre. Odlučili smo se naravno za Terraforming Mars s Prelude ekspanzijom i Big box + Promo + Seasonal pack dodacima. Zaigrali smo na standardnoj mapi, a od kompanija Slavica je izvukla Phob Log (započinje igru s 10 titanija i 23 M€, također resursi titanija daju +1 vrijednost za odigravanje svemirskih projekata), dok sam ja izvukao Valley Trust (započinje igru s 37 M€ i kao prvu akciju povlače se 3 preludij karte te jedna odabire za odigravanje, također svi znanstveni projekti se odigravaju s popustom od -2 M€). Od preludij karata Slavica je započela igru s Ekološkim ekspertom (1 produkcija biljaka te odigravanje jednog projekta ignorirajući globalne uvjete) i Odbačene zalihe (3 titanija, 8 željeza i 3 biljke), dok sam ja započeo s Poslovnim carstvom (6 produkcijom M€ po cijenu plaćanja 6 M€) i Saveznom bankom (4 produkcije M€ i dobivanje 3 M€). Započeo sam tako igru s povećom prednošću u financijskom sektoru, no Slavica je zato imala prednost u proizvodnji biljaka i resursima.

#908

Stvari su se u 4 iduće generacije poprilično izmijenile, pa me tako Slavica pretekla u financijskim dobitima, no ja sam nju zato pak u proizvodnji biljaka. Također sam puno više radio na teraformiranju Marsa, pa sam logično položio pravo na teraformera i vrtlara. Slavica se uspjela domoći graditelja. Bebica se u tom početnom periodu od pola sata svega malo meškoljila na krevetu pored nas, no osim toga manje više spokojno spavala.

Nemiri su krenuli kada su se stvari počele najviše zahuktavati pri kraju prvog sata igre. Kratko hranjenje i naizmjenično umirivanje nošenjem nam je poklanjalo po 15-20 minuta mirne igre. Od nagrada za bodovanje za kraj igre, Slavica je odabrala bankara i znanstvenika, a kasnije i termalista. Što se tiče popunjavanja Marsa, ja sam uglavnom pošumljavao, a Slavica naguravala gradove na taktična mjesta pored njih.

Elena je tu već postala poprilično aktivna i željna pažnje, pa se igra znatno usporila. Uskoro nas je posjetio i novopečeni kum kojeg ne treba posebno predstavljati. Riječ je naravno o Miljenku . Bez ikakvih dvojbi i prije rođenja smo imali u planu da Miljenko i Andreja budu Elenini kumovi. No da se vratimo na igru. Slavica se sve manje mogla koncentrirati na partiju, pa je i Miljenko uskakao savjetima. Pred sam kraj Slavica je odigravala projekte okrenuta leđima hraneći Elenu, niti ne gledajući sve brži razvoj Marsa.

#909

Završili smo u 12 generaciji mojim forsiranjem kraja igre, budući da mi je bilo očigledno da ću pobijediti. Slavica se čak zbog dekoncentracije preračunala pa sam na kraju prigrabio titulu termalista s dvije razlike. Konačni rezultat je bio 135 bodova u moju korist, nasuprot Slavičinih 114. Za jednu velemajstoricu Terraforming Marsa, u kojem nas redovito većinom pomete bez ikakvog napora, bilo je očito da su joj misli od druge polovice igre bile na sasvim drugim mjestima.

Slavica se nakon toga odlučila u potpunosti posvetiti Eleni, čime smo jadni Miljenko i ja ostali prepušteni sami sebi. U svom našem jadu odlučili smo se svojski obračunati u vječitom hladnoratovskom sukobu Istoka i Zapada, ovoga puta onom između 1945. - 1989. godine između SSSR-a i SAD-a. Naravno tu može biti riječ samo o jednoj igri - Twilight Struggle. Jako rijetko imamo prilike zaigrati ovu fenomenalnu igru za striktno dva igrača, a koja je dugi niz godina držala status prve igre prema ocjenama Boardgame Geeka. Da sve dodatno začinimo uključili smo i Turn Zero ekspanziju. Ova mala ali vrijedna ekspanzija modificira dotad uvijek generičnu početnu situaciju u svijetu. Prije uopće pravog postavljanja igre, igrači prolaze kroz 6 bitnih povijesnih kriza s kraja II. Svjetskog rata, a koje su imale velikog utjecaja na daljnji poredak svijeta. Prema zadanim pravilima ove velike karte se promiješaju te se izvlači i razrješava jedna po jedna. Na svaku kartu krize igrači mogu imati određeni utjecaj modificirajući rezultat pomoću svojih specijalnih karti državnika. SSSR tako ima Andropova, Hruščova, Molotova, Beriju i KGB, dok su SAD-ovi ekvivalenti Kennan, Acheson, Marshall, Dulles i OSS. KGB i OSS su blef karte, dok ostali državnici imaju -/+1 utjecaj, jedna ima vrijednost -/+2, dok jedna karta negira protivničku. Prema tome prilikom otkrivanja karte krize, igrači potajice odabiru jednu od svojih karti državnika, te jednom kada su izabrali istodobno otkrivaju. Potom se baca jedna D6 kocka, te u ovisnosti o odigranim kartama državnika, rezultat na kocki se dodatno modificira. Sovjetima odgovaraju što niži brojevi, dok Amerikancima što viši. Zavisno o rezultatu krize moguće je da neće imati nikakvog utjecaja, ili će preferirati jednu ili drugu stranu davši joj određenu prednost na početku igre. To može varirati od dodatnog utjecaja u određenim zemljama, do umanjivanja snage određenih protivničkih karata. Sve odigrane karte državnika, osim KGB-a i OSS-a, se po iskorištavanju izbacuju iz daljnje igre.

#910

Nasumičnim odabirom Miljenko je tako zaigrao s kapitalistima, a ja s komunistima. Prva karta krize su bili izbori u Ujedinjenom Kraljevstvu 1945. godine. Obojica smo odigrali vlastite blef karte KGB i OSS, međutim Miljenko je na kocki dobio 6. Churchill i Eden dominiraju izborima, sovjetska karta socijalističkih vlada se prebacuje u špil srednjeg rata, a događaj Sueske krize nema utjecaja na igru. Gadni početni udarac za Sovjete.

Iduća kriza je bila Jalta i Potsdam. Tu smo pak obojica odigrali vlastite ekvivalente karata koje negiraju protivničke. Rezultat na kocki je bio 3, Roosevelt sudjeluje na konferenciji na Jalti no umire prije Potsdama. Nema nikakvog efekta na igru.

Treća kriza je bila Dan Pobjede. Odigrao sam jakog Molotova (-2), dok je Miljenko uzvratio Kennanom (+1). Ovoga puta sam ja bacao kocku, te je uz modifikaciju dobiven rezultat 2. Sovjeti su pregazili Istočnu Europu prije Božića, te dobivaju 2 dodatna utjecaja za postavljanje bilo gdje u Istočnoj Europi.

Četvrta kriza je bio kineski građanski rat. Miljenko odabire Marshalla (+2), dok ja Hruščova (-1). Konačni rezultat je 3, američka podrška dolazi sporo, nacionalisti su nadvladani. Nikakav efekt.

Peta kriza je bila pobjeda nad Japanom. Miljenko odigrava Achesona (+1), ja Andropova (-1). Konačni rezultat je 2, komunisti su prodrli do Južne Koreje. Sovjeti započinju igru s 1 utjecajem u Južnoj Koreji.

I šesta zadnja kriza je bio Izrael. Tu više nije bilo nikakvih iznenađenja budući da smo obojica odigrali sve državnike osim blef karata. Rezultat na kocki je ponovno bio 6 u prilog Miljenku. Irgun je razoružan, popraćen odmah s Palestinom. SAD započinje s jednim dodatnim utjecajem u Izraelu, Libanonu i Jordanu.

Nakon toga je uslijedila klasična priprema ostatka igre u ovisnosti o rezultatima. Kao prvi na potezu utaborio sam se u Istočnoj Njemačkoj i Poljskoj s 4 utjecaja, te 3 u Čehoslovačkoj. Miljenko je naravno prigrabio Zapadnu Njemačku i Italiju. Imao je međutim tu nesreću da sam s vrijednosti 4 operacijskom kartom išao odmah raditi državni udar u Italiji, dobivši 6 na kocki i zamijenivši sav njegov utjecaj za svoj. No Amerikanci kao da nisu marili za Europu, već su svoje kapitalističke krakove pustili u Aziji i Bliskom Istoku, prigrabivši Afganistan, Pakistan, Indiju, Iran, te izbacivši prevratom Sovjete iz Iraka. S jednom od karata su međutim bili primorani odigrati i rumunjsku abdikaciju, čime su Sovjeti došli u posjedstvo Rumunjske. Međutim to je bilo samo privremeno, jer su Sovjeti iduće odigrali destaljinizaciju, u potpunosti uklonivši sav utjecaj iz Rumunjske i jedan iz Poljske, kako bi se zauzvrat domogli Francuske s 2 utjecaja i pojačavši utjecaj u Italiji s 2 na 4. Iz očaja američka strana je igrala "De Gaull vodi Francusku" za operacijske poene, ali čime se okinuo događaj koji je Francuze u potpunosti okrenuo na sovjetsku stranu.

No tu nije bio kraj američkim nevoljama. Na idućem potezu su Sovjeti igrali arapsko-izraelski rat dobivši 6 na kocki, čime su 3 američka utjecaja u Izraelu zamijenjena za sovjetska. Ameri su utješno napredovali u svemirskom programu, samo da bi već na idućem Sovjeti uzvratili indijsko-pakistanskim ratom, ponovno dobivši visoki zgoditak od 5 na kocki. Time je u potpunosti izgubljen sav američki utjecaj u Indiji, te je bio zamijenjen sovjetskim omogućivši im pristup južnoj Aziji. Uslijedila je utrka za širenje utjecaja i na ovom kontinentu. Amerikanci su tako prigrabili Tajland, Filipine, Maleziju, i Indoneziju, dok su Sovjeti preuzeli Južnu Koreju i Burmu.

#911


#912

Rani početak igre sa situacijom u svijetu i 11 bodovnom sovjetskom prednošću, nije nimalo išao pod ruku Amerikancima. U međuvremenu se i Fidel uspio domoći Kube, međutim u ovoj povijesnoj iteraciji nije se dugo održao. Dosta me oštetilo i primorano odigravanje bodovanja jugoistočne Azije, budući da je tu prevladavao većinom američki utjecaj.

Situacija se dodatno pogoršala kada je islamska revolucija u potpunosti izbacila sav američki utjecaj u Iraku i Iranu. Njihovo mjesto su brzo prigrabili Sovjeti, usput ovladavši i Egiptom, Libijom, Izraelom i Saudijskom Arabijom. Amerikanci su umjesto borbe gubitke amortizirali širenjem utjecaja na dotad neutralne zemlje. Tako su pod svoj kapitalistički štit zaogrnuli Alžir, Tunis, Nigeriju, Zair i Angolu u Africi, Meksiko, Gvatemalu i Panamu u Srednjoj Americi, te Venecuelu, Kolumbiju i Brazil u Južnoj Americi. Naravno Sovjeti su im na svakom koraku nastojali maksimalno zagorčati život, što su djelomično i uspjeli preotevši Panamu, Venecuelu i Kolumbiju.

#913

Američka osveta je bila jednako uspješna i zadovoljavajuća. Pokretom Nesvrstanih Sovjeti su izbačeni iz Izraela, Sadat je pak izbacio Sovjete iz Egipta, a državni udar iz Libije. U uzvratnoj osveti na osvetu, Sovjeti su dekolonizacijom zakomplicirali stanje u Africi. Kroza cijelo to vrijeme kako se situacija dinamično mijenjala iz poteza u potez, Sovjeti su mic po mic i bod po bod grabili prema pobjedi.

Uspjeli smo dogurati do samog početka kasnog rata, kada sam odmah na prvom potezu odigrao bodovanje Europe, što me dovelo do uvjerljive pobjede s 24 boda.

Većinu vremena Slavica i Elena su proveli s nama u dnevnom boravku, sve do otprilike sat vremena prije završetka partije, kada je bilo vrijeme za pajkinje. Konačni zaključak. Nije nemoguće igrati uz bebu, ali iziskuje poprilično planiranja, fleksibilnosti i vremena.

Sretan Božić i sve najbolje dragi ljudi. Neka vam blagdani donesu sreću i radost u okruženju najmilijih.

Epizoda #66: Elenina prva velika avantura u doba hladnog rata


Volek, Bolek i Lolek

I dalje smo tu i živi i zdravi, hvala na privatnim zabrinutim porukama. Kao što možete zamisliti imanje bebice nosi svakojake nove izazove i avanture, a zbog čega su neke druge stvari na neko vrijeme stavljene po strani.  Dogodovština je bilo svakojakih, od prvih kotrljanja, prvih riječi do prvog posjedanja, a negdje u međuvremenu smo uspjeli i Miljenku uvaliti obvezu kumstva 07. siječnja 2023.

Pa ipak najveći izazov dosad se predstavio za vrijeme korištenja mojeg starog godišnjeg u periodu od 28.05.2023. do 09.06.2023. Naime pružila se prilika da odemo izvan sezone na more, kako bi Elena po prvi put iskusila i ovo veliko novo iskustvo. Odlučili smo se odazvati na poziv tete Marije, bakine sestre, te otići na par dana do Slatine na Čiovu u lijepo gostoprimstvo obitelji. Imaju nekoliko apartmana u sklopu vile "Tiha", a koje iznajmljuju za ljetovanje. No prije samog velikog puta, imali smo par sitnica za obaviti u Zagrebu i Zagorju. Između ostalog to je podrazumijevalo nabavku nekolicine neizbježnih asortimana za plažu, poput spužvastih ležaljki, šatora i malog bazenčića; ali valjalo je i prenijeti par stvari iz Zagreba u Zagorje. Ta zadaća je spala na 29.05. kada smo se na tmurni i blago kišoviti dan zaputili u West Gate. Elena se tom prilikom nije pokazala baš susretljivom, pa su mama i beba ostale u ugodnosti auta dok sam se ja zaletio obaviti nabavku rekvizita za plažu. Srećom većinu toga sam uspio pronaći po zbilja niskim cijenama u Maxi Konzumu unutar centra, a tek nešto malo dalje u Baby Centru i mali bazenčić.

Malo sam se pogubio kod povratka do auta, zamijenivši ulaz i stranu na kojoj smo parkirali, no uz malo frustracija ipak se uspostavila prava orijentacija. Do auta sam se vratio taman nešto prije je Slavica uspjela uspavati Elenu za popodnevni spavanac. Improvizirano postavljena dekica na stražnjim bočnim prozorima je nešto pripomogla sa svojim zatamnjenim ambijentom.

Duboki spavanac

U takvom blaženom stanju produžili smo do naše kuće u Švaljkovcu putem D1 ceste. Niti drndavi uspon po šljunčanom putu nije uspio razbiti Elenin blaženi san. Tako da smo u miru uspjeli istovariti sav višak stvari koji nam se pokazao nepotrebnim u stanu, te produžiti dalje za Tkalce i naš već ovdje nadaleko poznati restoran Preša. Elena je naravno svojom razigranošću i vedrinom bila glavna zvijezda među osobljem, s kojim smo ionako već tijekom godina uspostavili prijateljski odnos. A i ona sama se oduševljavala svime što bi vidjela, ipak joj je to bio prvi posjet nekom restoranu.


Naručili smo odličnu juhu sa štruklima, a za glavno jelo porciju lignji na pariški s pomfritom, te kuhano ne-zasoljeno povrće za Elenu. Po dolasku hrane krenula je igra mame i tate s nasumičnim hranjenjem i zabavljanjem Elene, balansirajući s našim pokojim zalogajem. U takvom zabavnom okružju malena je bila i više nego raspoloživa za papanje. Za kraj je dobila i domaću koricu kruha kao desert. Nakon početne sumnjičavosti korica je brzo pronašla svoj put do malenih ustašca.

Dok neki pokušavaju hraniti, drugima interes leti na sve drugo osim hrane

30. svibnja je bio dan za odmor, a 31. je napokon došao sudbonosan dan. No prije puta valjalo je obaviti redovni pregled kod pedijatrice. Srećom pa se Dom zdravlja Siget nalazi na svega tristotinjak metara od naše zgrade. Nesreća je bila u tome što je posjeta poremetila Eleninu uobičajenu rutinu spavanja. Tako da između posljednjih priprema i Slavičinog umirivanja i uspavljivanja bebe, vrijeme polaska nam se pošteno oduljilo. Iz potpuno zamračenog stana prenijeli smo ju polako s dekicom preko glave do polu zamračenog auta. Srećom pa je i vrijeme ponovno bilo tmurno i oblačno, što je dodatno pripomoglo zadatku. Smješteni i osigurani svatko u svojem sjedištu, napokon smo bili spremni krenuti oko 15 sati.

Slavica je preuzela prvu rutu vožnje dok sam ja straga bio s Elenom. Kunicu Bongu smo nažalost bili primorani ostaviti u Zagrebu, budući ju nismo htjeli preopteretiti toliko dugačkim putem u malom prijenosniku. Ostavili smo ju zato u dobrim rukama Slavičine sestrične Sanje, a koja se privremeno na tih par dana uselila u naš stan, kako bi bar dio vremena provodila s dragom druželjubivom životinjicom.

Putovanje nas je dobro poslužilo. Promet po autocesti je bio poprilično protočan s ne odviše autiju na cesti, te je vožnja bila prava meditacija. Možda smo se zbog svega malo i previše opustili, jer sam negdje usred Like primijetio da nam je gorivo na zadnjoj crtici. Uslijedila je mala panika jer smo u tom trenutku bili usred ničega, a Google Maps je najbližu Crodux benzinsku postaju locirao na 33 kilometra kod Janjča. Ta udaljenost se prešla u nikad većoj napetosti, čas pogledavajući mobitel i udaljenost, čas prema pokazatelju očitanja goriva na komandnoj ploči. Pa ipak na 2 kilometra kada se već ukazala i tabla s oznakom, uslijedilo je veliko olakšanje. Čini se da je otpuštanje toliko psihički nagomilane napetosti i Elena osjetila, jer se krenula meškoljiti ispod šeširića nataknutog na glavici.

Odlučili smo tako iskoristiti priliku pa osim obnavljanja rezervi goriva, obnoviti i vlastite snage i potrebe za hranom. Dobro za nas što je u sklopu benzinske postaje bilo i odmorište s kuhinjom dostojnom našeg nepca, a imali su i sjedalice za bebe pa je Elena mogla dostojno sjediti za stolom u našoj visini. Uzeli smo dvije porcije miješane salate s piletinom, te jednu štrudlu od jabuke i drugu od višnje. Elena je imala prilike uživati u svojoj omiljenoj papici što smo spremili za nju prije puta - zblendanom ciklom. Dok smo svi sve zgotovili i predahnuli, utrošili smo lijepih sat vremena.

Zblendana cikla je ipak najomiljenija hrana

Drugi dio puta sam ja preuzeo, što mi je donijelo posebno oduševljenje jer sam naumio napokon testirati tempomat iliti cruise control. Za to je bilo dovoljno svega pritisnuti jednu tipku za volanom, dostići željenu brzinu, prebaciti jednu malu ručicu u donju poziciju i voila - auto se sam vozio. Dobro ne baš na način poput Tesla autiju, ali moglo se spustiti nogu s papučice za gas i automat bi samostalno držao zadanu brzinu. Kod nekih sasvim ravnih dionica gotovo da nije trebalo držati niti volan, što je zaista davalo prividni osjećaj da se auto sam vozi. Dok sam ja imao svoju zabavu s tempomatom, curke su čitale razne priče za djecu koje smo ponijeli. Doduše jedna je zapravo čitala, a druga samo slušala. Kada je popustila zainteresiranost za to, krenula je zabava s raznim plišancima. A kada je popustila zainteresiranost i za to, nešto poslije Šibenika smo se zamijenili na jednom odmaralištu, pa je tata preuzeo zadaću glupiranja i zabavljanja.

Do već zabrinute tete na Čiovo smo stigli s posljednjim zrakama Sunca, nešto prije 21 sat. Loše misli su brzo izblijedile pri prvom susretu s Elenom, te ju je teta Marija odmah uzela k sebi, dok smo se mi pozabavili s premještanjem putne prtljage iz auta do našeg apartmana.

Kuća je bila velika trokatnica s garažom i nekoliko natkrivenih parkirnih mjesta. Iznad garaže se nalazila velika terasa i prizemlje. U prvom apartmanu do kojeg se dolazi stepenicama je bila smještena teta Marija, dok je nama bio dodijeljen malo uvučeni mirniji apartman s lijeve strane kuće. Okolo cijele kuće je bio prekrasan vrt s raznoraznim biljkama, od većih stabljiki poput maslina i palmi, do ružmarina, ljubičica, raznoraznih ruža i drugog brojnog cvijeća.

Naš apartman se sastojao od spavaće sobe u koju se ulazilo s terase, a u kojoj se nalazio veliki bračni krevet i okomito o njega dodatni pomoćni krevet. Bila su tu i dva noćna ormarića, te jedan nešto malo veći do ravnine struka na kojem se nalazio televizor. Pomična vrata su vodila u okomitu kuhinju i blagovaonicu, na čijem kraju su se nalazila dva masivna ormara za stvari. Daljnji hodnik u luku oblika slova L je vodio prema malom stražnjem izlazu i kupaonice.



Iako je već bilo poprilično kasno, teta Marija nam je svejedno donijela raznih mesnih narezaka, pršuta, domaćeg sira i maslina, a za kraj smo se zasladili i s izvrsnom baklavom po kojoj je dobra teta nadaleko poznata. Tako da smo na počinak legli siti i zadovoljni, pa čak je i Elena odmah zaspala bez ikakvih problema.


01.06. je bilo nekakvo prolazno nevrijeme pa smo se provodili u sigurnosti apartmana. Teta Marija nas je iznenadila donijevši nam teletinu i pečeni krumpir za ručak. Ostavila nam je čak i jedan veliki sirovi komad da skuhamo juhicu za Elenu, da i ona omasti mali brk.

Nešto prije 18h se čak i Sunce promolilo iza oblaka, pa smo izašli u šetnju i vidjeti more. Susret s tolikom količinom tekućine je ostavio malu bebicu bez mrmljajućeg teksta, ostalo je samo hipnotizirajuće gledanje.


Iduće jutro 02.06. je još uvijek bilo poprilično svježe zbog nevremena od prethodnog dana, ali oko 13h je Sunce ipak počelo lijepo grijati. Iskoristili smo tako napokon priliku da izađemo na plažu. Do izražaja je tako napokon došao i otvoreni šator za plažu koji smo nabavili, a koji nam je lijepo poslužio za zaštitu od Sunca. Dok smo se Slavica i ja naizmjenično rasplivavali u moru, Elena se brčkala sa svojom kanticom napunjenom vodom i pripadajućim dječjim grabljicama i lopaticama. Temperatura mora je bila lijepo osvježavajuća i savršena za plivanje, ali ipak malo prehladna za bebu.


Nakon nekog vremena se okolno kamenje lijepo usijalo privlačeći toplinu, pa smo se ipak povukli na odmor u apartman i Elena na svoj popodnevni spavanac. Od igara sam ponio male i lako prenosive igre - Space Hulk: Death Angel The Card Game, Tiny Epic Zombies, Innovation i Cold War: CIA vs KGB. Od svih smo na kraju uspjeli odigrati niti jednu. Čak i tijekom svojih popodnevnih spavanaca, Elena zahtjeva apsolutnu tminu za lagodno spavanje. Dodatno je tu još i potreba za osjećajem blizine, ponajviše mamice, što je sve skupa igranje činilo nemogućim. Barem ono fizičke naravi. Moj vjenčani kum Marko me sredinom 12. mjeseca 2022. zarazio online igranjem digitalne inačice Through The Ages: A New Story of Civilization, a onda sam u travnju 2023. ja uspio uvući i Slavicu u cijelu priču. O istoj smo već pisali i detaljno recenzirali davne 2017. - Zaigrali smo digitalnu verziju Through The Ages: A New Story of Civilization. Međutim tadašnje iskustvo nam je bilo bazirano čisto prema 1 na 1 iskustvu lokalnog igranja. Online igra je neka sasvim druga priča. Za početak nudi jedinstveno iskustvo igranja s igračima iz cijelog svijeta, i iskušavanju još nikad viđenih različitih stilova igranja. Kao drugo tu je velik broj raznoraznih turnira koji se često pokreću. Niti jedno nije toliko spektakularno po broju prijavljenih igrača kao Svjetsko Prvenstvo. Imao sam tako po prvi put priliku sudjelovati na 2. Svjetskom Prvenstvu pokrenutom 15. siječnja 2023. Nažalost iako sam dobro startao unutar svoje grupe od 4 igrača, na kraju sam neslavno završio na trećem mjestu te nisam prošao u drugi krug. Misliš da si dobar u nekoj igri dok ne vidiš koliko ima boljih igrača. Čak me i vlastiti kum kojeg sam zajedno sa Slavicom uveo u igru, počeo sve više i više rasturati. Godine očito čine svoje. Uglavnom ovako jednostavan način pripreme običnim paljenjem aplikacije na mobitelu, te zbog mogućnosti da se može odabrati opcija gdje se ima po nekoliko sati ili čak dana za odigrati potez, je trenutno bio jedini oblik zabave koji nam se nudio.



Po Eleninom buđenju izašli smo u nešto malo dužu šetnju kroz mjestašce, a kako je teta Marija taj dan izbivala iz apartmana, bila je dobra prilika i za istražiti gdje ima nešto fino za pojesti. Cestica na otoku je poprilično uska zbog čega nema praktički gotovo uopće mjesta za pješake. Pješačenje uz plažu je stoga poželjnija, a i ljepša alternativa. Samo što hodanje po šljunčanom kamenju vrlo brzo postane naporno po noge.

Dosta restorana je još uvijek bilo zatvoreno u pred sezoni, ali prijatelj Google se tu ponovno pokazao susretljivim sudrugom pa smo tako brzo otkrili konobu "Dida Moj" na niti kilometar udaljenosti od našeg apartmana. Konoba se nalazi malo uvučena u unutrašnjosti, i stoga nudi prelijepi mir dok se objeduje. Još ljepše čari za oči nudi prekrasni ambijent s brojnim statuama vrtnih patuljaka, gljiva i likova iz bajki. Posluga je zaista susretljiva i uvijek nasmijana. Elena je čak dobila slamčicu za grickanje od jedne simpatične konobarice.


Naručili smo dvije porcije lignji s tartarom i dvoje pomfrita, bez pića. Iako je hrana bila zaista izvrsna, a porcija obilna, platili smo sve skupa na kraju nemalih 43€. Lignje su bile po 19€ porcija, a zasebno pomfrit po 2,5€ porcija. Nažalost definitivno dosta izvan budžeta prosječne hrvatske obitelji. Situacija nije ništa drukčija niti u drugim restoranima, dapače u drugima su cijene čak još i veće. Tako da smo ostatak boravka otužno većinom bili na kruhu, paštetama, namazima, narescima i kupovnom siru.

Svi smo spremni za večeru

Pred kraj dana je napokon pala i prva riječ. Usprkos mojem trudu i ponavljanju riječi "tata" poput papagaj, prva riječ je ipak bila mama, iliti ma ma mmm mama mmm ma mama .

03.06. smo imali još jedno uobičajeno prijepodnevno kupanje i Elenino brčkanje u bazenčiću u hladu na plaži. Mila draga curica je baš uživala veselo lamatajući rukicama po vodi i isipavanjem iste iz malene kantice. Kad je Sunce malo više ugrijalo povukli smo se u apartman i na popodnevni odmor i spavanac.

Nakon zabave popodnevni spavanac
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

No odmor kako za koga. Odlučio sam se u polumraku na drugom kraju apartmana napokon uhvatiti u koštac s pravilima za Cold War: CIA vs KGB. Igru posjedujem još iz davne 2013. godine, dakle prije ravno 10 godina, i još uvijek ju nisam našao priliku zaigrati. Riječ je o ekstra maloj kartaškoj igri u izdanju Fantasy Flighta. Format kutije je poput kod nas lokalizirane igre Maske. U igri 2 igrača će se naći u ulogama dviju moćnih suprotstavljenih tajnih agencija u vremenu hladnog rata, američke CIA i Sovjetskog KGB-a. Igrači će slati vlastite špijune u nastojanjima da pridobe određene zemlje svijeta na svoju stranu, ili kako bi stekli određenu tehnološku, gospodarsku i političku prednost pred protivnikom. Uza to bit će u prilici ući i u direktne konflikte sa suprotstavljenim agentima. Kroza svaki krug koji će predstavljati jednu godinu sukoba, cilj borbe će biti određena zemlja ili događaj. Svaki igrač će tajno poslati jednog od svojih raspoloživih agenata kako bi infiltrirao, izmanipulirao i na koncu pridobio lokalno stanovništvo na "pravu" stranu. Uspiju li u tom naumu u odnosu na protivničke pokušaje, svaka tako pridobivena zemlja ili događaj nosi određen broj bodova. Prvi igrač koji na ovaj način uspije doći do 100 bodova pobjeđuje.


Komponente

Igra se sastoji pretežno od karata, iznimka su tri velike oznake dominacije, jedna za CIA, jedna za KGB, te jedna neutralna oznaka balansa. Karte dijelimo na one špijuna (po 6 za CIA i 6 za KGB igrača), 2 karte bodovanja (za svakog igrača po jedna), 21 ciljeva (15 zemalja i 6 događaja), te 24 grupu karata (6 vojnih, 6 ekonomskih, 6 političkih i 6 medija).

Priprema

- Kreiranje špila ciljeva - miješanje svih 21 karata ciljeva i polaganje na sredinu stola.
- Kreiranje špila grupa - miješanje svih 24 karata grupa i polaganje na stol do špila ciljeva.
- Svaki igrač odabire stranu s kojom će igrati te uzima svih pripadajućih 6 karata agenata. Ako se igrači ne mogu dogovoriti, strane se određuju tako
da jedan igrač uzme oznake dominacije za obje agencije, skriveno ih promiješa iza leđa, te potom ispruži skupljene šake i dade drugom igraču da
odabere jednu.
- Igrači uzimaju svoje pripadajuće oznake dominacije i karte bodovanja.


Tijek igre

Svaki krug je podijeljen u 6 faza koje se razrješuje po točno određenom redoslijedu. Svaki igrač u potpunosti izvršava određenu fazu prije prelaska na iduću.

I. Faza Brifinga

U fazi brifinga postavljaju se ciljevi sukoba za tu godinu pri čemu slijedimo tri koraka:

1. Određivanje ciljeva

Okretanje prve karte špila ciljeva i polaganje na njen vrh. Ova karta predstavlja predmet sukoba za taj krug. Svaki cilj vrijedi između 5 i 20 bodova. Većinom će to biti zemlje, no naći će se tu i poneki važni događaj. Osvojene karte događaja nudit će igračima mogućnost da se iskoristi njihova specijalna sposobnost.

Osim broja bodova s donje desne strane, i očito naziva s gornje lijeve strane, svaka karta cilja se sastoji i od ikonica pristranosti koje se nalaze s gornje desne strane karte.  Tu su još i oznaka broja populacije, stabilnost dotičnog cilja, te samo u slučaju karata događaja i specijalni tekst.

2. Dodjeljivanje oznake balansa

U prvom krugu oznaka balansa se nasumično dodjeljuje jednom igraču. Tko god posjeduje ovu oznaku može određivati tko će prvi zaigrati u fazi Borbe za utjecaj. Od idućeg kruga igrač s najmanjim brojem bodova uzima oznaku balansa. U slučaju izjednačenja uzima igrač koji je u prijašnjem krugu izgubio fazu Primirja. Ako su oba igrača dovela do građanskih nemira oznaka balansa nije u ničijem vlasništvu.

3. Miješanje špila grupa

U prvom krugu se ovaj korak preskače. Od svakog idućeg kruga u ovom koraku se ponovno miješaju sve odbačene karte grupa natrag u pripadajući špil.


II. Faza Planiranja

U ovoj fazi svaki igrač potajno izabire jednog od svojih raspoloživih agenata kojeg će poslati na teren kako bi se borio za cilj u tom krugu. Agent kojeg igrači odaberu postaje njihov Agent X do kraja dotičnog kruga. Igrači polažu svoje tako odabrane agente licem prema dolje ispred svojeg zapovjedništva (vlastite karte bodovanja). Sve ostale karte agenata stoje licem prema dolje iza zapovjedništva. Igrači za slanje mogu odabrati bilo kojeg, osim onoga koji je na dopustu jer je već sudjelovao na misiji u prethodnom krugu. Također očito nije moguće odabrati agente koji su eliminirani, te one koji su prouzročili građanske nemire. Nakon odabira agenti koji su na dopustu se vraćaju natrag u agenciju.

Svaka karta agenta se sastoji od svojeg imena, inicijative i agende.


III. Faza Borbe za utjecaj

Tijekom ove faze svaki igrač će idući u krug vući po jednu kartu grupe iz pripadajućeg špila, te ih akumulirati ispred sebe. Cilj je dostići dovoljan utjecaj kako bi se što je bliže moguće približio brojci stabilnosti karte cilja, ali ne premašivši ga. Kroz način igranja također će valjati raditi i na odgonetavanju identiteta protivničkog agenta. Nalazi li se sa suprotstavljene strane Majstor špijun koji pokušava namjerno izgubiti samo kako bi u posljednjem trenutku preokrenuo situaciju u svoju korist? Ili vas protivnik samo pokušava nasamariti nagnavši vas da to pomislite? Puno je tu otvorenih pitanja i stvari za interpretaciju, stoga uvijek valja oči držati širom otvorene.

Svaka karta grupe se sastoji od naziva, vrijednosnog utjecaja, frakcije kojoj pripada, te teksta sa specijalnom moći.


Igrač koji posjeduje oznaku balansa bira tko će prvi djelovati. Na svojem potezu svaki će igrač imati jednu od tri opcije na raspolaganju.

regrutiranje grupe povlačeći kartu s vrha špila i polažući licem prema dolje ispred sebe. Svaka karta grupe ispred igrača može biti u jednom od dva stanja - pripravna (okomita) i mobilizirana (vodoravna). Kada se specijalna moć određene grupe koristi, tada se pripadajuća karta zarotira u vodoravnu poziciju. Oba stanja karte doprinose svojim utjecajem kod određivanja koji igrač pretendira osvojiti cilj. Nije moguće regrutiranje novih karata ako bi se time premašio broj populacije trenutne karte cilja.
aktiviranje grupe već položene ispred sebe koristeći njezinu specijalnu moć. Po korištenju karta se okreće vodoravno, te se nakon toga ispunjava tekst naveden na njoj. Sve karte koje pripadaju određenoj frakciji imaju jednaku specijalnu moć.

Vojne karte mogu uništavati druge karte grupa na bilo kojoj strani (protivničkoj i vlastitoj), no ne mogu uništiti same sebe. Uništene karte se                   stavljaju u poseban špil odbačenih karata. Igrači ne mogu gledati sastav ovog špila.

Političke karte imaju moć da mogu zamijeniti odanost neke karte grupe tako da prijeđe od sa strane jednog igrača ka drugom. Međutim ovakva moć se ne može koristiti ako bi time broj protivničkih grupa premašio dozvoljenu populaciju karte cilja. Također se ne može koristiti tako da se            protivniku uvali karta kojom bi ukupni utjecaj premašio stabilnost cilja. No moguće je na ovaj način prebaciti kartu na vlastitu stranu, čak i ako bi se time riskantno prešla linija stabilnosti. Karte koje se prebacuju s jedne strane na drugu zadržavaju svoje stanje u kojem su okrenute - pripravne ili mobilizirane.

Ekonomske karte mogu mijenjati stanje neke druge grupe karata u igri. Pa tako mogu mobilizirane karte ponovno dovesti u stanje pripravnosti, ili pripravne karte mobilizirati. Iznimka je da jedna ekonomska karta svojom moći ne može afektirati drugu.

Karte medija omogućavaju igračima da pogledaju gornju kartu špila grupe, te odluče hoće li ju odbaciti na špil odbačenih karata, ili će ju                           položiti ispred sebe, ili će ju pak ostaviti na vrhu špila.

propuštanje poteza. Igrač koji ne želi ništa odigrati u datom trenutku može propustiti potez. Iznimka je ako nema niti jednu kartu grupe ispred sebe, tada uvijek prvo mora odabrati regrutiranje grupe. Generalno će igrači propuštati potez kada će smatrati da su u pobjedničkoj poziciji. Međutim propuštanje odigravanja poteza ne znači da se ne može nešto odigrati na idućem, pod uvjetom da faza borbe za utjecaj nije završila, to jest da obadva igrača nisu uzastopce odabrala propuštanje poteza. Inače igrači mogu odigravati poteze čak i kada premaše stabilnost nekog cilja, i dalje mogu najnormalnije regrutirati i aktivirati grupe. Također na taj način imaju priliku smanjiti svoj utjecaj kako bi bio manji ili jednak stabilnosti cilja. Tek u fazi primirja se gleda tko je premašio ovu brojku.


IV. Faza primirja

U ovoj fazi se određuju rezultati sukoba za utjecaj nad pojedinim ciljem. Igrač s najvećim utjecajem koji ne prelazi stabilnost, polaže oznaku dominacije na zadani cilj. Međutim u slučaju da oba igrača imaju identični ukupni utjecaj i ne prelaze stabilnost, tada se gleda poredak ikona pristranosti cilja borbe. Kako smo već naveli svaki cilj ima određeni poredak ikona pristranosti prema određenom redoslijedu koji ima određeno značenje za taj cilj. Svaka ikona predstavlja jednu od četiri različite frakcije karata grupa. Pa se tako kod izjednačenja gleda koja frakcija je prva po redoslijedu prioriteta, te igrači uspoređuju zbroj utjecaja svih svojih odigranih karata grupa koje pripadaju toj frakciji. Ako i dalje postoji izjednačenje, gleda se druga po redu frakcija prema redoslijedu prioriteta na karti cilja itd. dok se ne razbije izjednačenje.

Nakon toga se gleda je li ijedan od igrača vrijednostima svojeg utjecaja premašio dopuštenu vrijednost stabilnosti zadanog cilja. U slučaju da se to dogodilo doći će do građanskih nemira. Starješine agencije će se odreći Agenta X koji je poslan na misiju kako bi izbrisali ikakve tragove upletenosti. Za posljedicu identitet tog agenta je razotkriven te je eliminiran iz daljnje igre. Iznimka je tu jedino agent Zamjenik direktora, koji se umjesto eliminacije vraća odmah u sjedište. Nadalje protivnička strana automatski polaže pravo na cilj, nezavisno o identitetu kompromitiranog agenta. Međutim u slučaju da su oba igrača prouzročila građanske nemire, oba Agenta X su razotkriveni i eliminirani, osim kod slučajeva Zamjenika direktora. Kod takvih situacija cilj sukoba se licem prema dolje vraća na dno pripadajućeg špila ciljeva.

V.  Faza Izvještavanja

U fazi Izvještavanja razrješuju se specijalne moći (agende) preživjelih agenata. Igrači razotkrivaju svoje Agente X i prema poretku inicijative od najmanje prema najvećoj, razrješuju tekst na svojim kartama agenta. Šest različitih vrsta špijuna i njihovih agenda su:

Glavni špijun (inicijativa 1) - je majstor za blefiranja i navođenja na krivi trag. Preotima ciljeve na koje suprotna strana polaže oznaku dominacije ostvarivši dovoljno utjecaja za osvajanje, okrečući time situaciju u svoju korist. Ovaj efekt nema nikakvog utjecaja ako igrač koji je poslao Glavnog špijuna ujedno i polaže dominaciju na cilj.

Zamjenik direktora (inicijativa 2) - je anonimni birokrat koji preuzima nepredviđeni rizik na sebe. On je jedini agent koji preživljava pokušaje atentata i građanske nemire prouzrokovane s njegove strane. Također nikad ne odlazi na dopust te je uvijek raspoloživ agenciji.

Dvostruki agent (inicijativa 3) - se anonimno skriva u redovima neprijateljske hijerarhije spremno čekajući ključni trenutak kada će stupiti u akciju. Može instantno poslati protivničkog agenta na dopust, ili može pogledati identitet protivničkog agenta u idućoj fazi planiranja, te tako dati vlastitoj agenciji prednost u odlučivanju izbora najboljeg agenta za sljedeću misiju. Ovo vrijedi čak i ako je Dvostruki agent eliminiran u datom krugu igranja. U slučaju da su oba igrača odabrala vlastite inačice Dvostrukog agenta, aktivirat će se specijalna moć samo onoga čija strana polaže dominaciju na cilj toga kruga.

Analitičar (inicijativa 4) - iznalazi rješenja budućih kriza proučavanjem povjerljivih izvješća. Omogućuje da se u idućem krugu faze Brifinga pogledaju tri karte s vrha špila grupa, te da se poredaju po redoslijedu koji odgovara igraču. U slučaju da su oba igrača u istom krugu igrala s Analitičarom, tada njegovu moć koristi samo ona strana koja NE polaže oznaku dominacije na cilj tog kruga.

Atentator (inicijativa 5) - čeka pravi trenutak kada će eliminirati protivničkog agenta ignorirajući sve ostalo. Strana koja polaže dominaciju na cilj u datom krugu aktivirat će svojeg Atentatora i eliminirati suparničkog agenta. Međutim cilj na koji se položila dominacija se ne osvaja, već se vraća na dno pripadajućeg špila ciljeva.

Direktor (inicijativa 6) - je glavni veliki vođa iz sjene koji je najviše zaslužan za uspjeh ili neuspjeh agencije. Igrač koji ga izabere i uspije ostvariti pravo dominacije, ne samo da osvaja taj cilj već i jedan dodatni.

Nakon što su razriješene sposobnosti Agenta X, ako niti jedan igrač već nije preuzeo cilj sukoba u tom krugu, tada igrač koji je položio vlastitu oznaku dominacije na njega ga i osvaja.


VI. Detanta

Detanta dolazi od francuske riječi détente i znači opuštanje, a specifično u kontekstu hladnog rata označava razdoblje balansiranja odnosa između supersila, a u svrhu smirivanja tenzija i očuvanja svjetskog mira.

U igri ova faza služi čisto za praćenje stanja bodovanja. Prvo svaki preživjeli agent koji je sudjelovao na misiji odlazi na dopust (izuzev Zamjenika direktora), te se polaže licem prema gore pokraj igračevog sjedišta (karte bodovanja). Kako smo već napomenuli ovaj agent se neće moći izabrati za odlazak na iduću misiju. Potom igrači sve karte grupa koje su igrali polažu na jednu zajedničku hrpu odbačenih karata. Na kraju igrači modificiraju eventualno novonastalo bodovno stanje na svojim kartama bodovanja, te gledaju je li netko ostvario uvjet za pobjedu skupivši 100 bodova.  U rijetkom slučaju da oba igrača na kraju faze završe s istim brojem bodova, igrač s više osvojenih ciljeva pobjeđuje. U rijetkom slučaju da je i dalje izjednačenje, igrači igraju dodatne krugove dok jedan ne skupi više bodova.


Karte događaja

Kako smo već spomenuli, određeni ciljevi koje je moguće prisvojiti na svoju stranu nisu zemlje već specifični događaji sa specijalnim sposobnostima. Igrač koji posjeduje ovakvu kartu može tijekom igre iskoristiti tekst na njoj tijekom određene navedene faze. Igrač jednostavno najavi korištenje takve karte nakon čega sprovede efekt teksta. Nakon korištenja karta se odbacuje na špil odbačenih karata ciljeva, te si igrač umanjuje broj bodova koliko mu je dotad nosio taj cilj.

Mišljenje

Ovoga puta će izostati ocjena igre i nešto detaljnije mišljenje utemeljeno na iskustvu igranja. Ali već i iz opisa igre svakome će biti jasno kako je igra mješavina blackjacka s dodanom mehanikom blefiranja. Za tako mali format igre ima podosta toga za ponuditi, a zbog malih dimenzija će vjerujem biti omiljeni odabir za ponijeti na izlet ili putovanje. Ne kažem da će biti idealna zamjena za Twilight Struggle, ali dovoljno blizu.

Nakon proučavanja pravila taman sam stigao riješiti još jednu križaljku prije nego su se prvo Elena a zatim i Slavica krenule buditi. Taman u pravo vrijeme. Stigli su nas posjetiti rođak Gordan, sin od tete Marije, te njegova supruga Rozita. Tom prilikom nam je Gordan poput pravog kulinarskog meštra spekao na roštilju zaista ogromne primjerke orada. Teta Marija se pak pobrinula za različit prilog poput pečenog krumpira, kuhane blitve i razne salate. Kada smo svemu dodali još i koju čašicu crnog vina, i može se reći da smo imali pravu gozbu dostojnu rimskih careva. Od svega ipak je riba ukrala najviše čari. Gordan je u utrobu svakog primjerka lijepo nasadio ružmarin, te u kombinaciji s domaćim maslinovim uljem to nam je bilo jedno od najukusnijih jela što smo ikad objedovali. Zbog količine same ribe, jedva da smo imali mjesta i za jednako odličan prilog. Za kraj nas je iznenadila i obiteljska prijateljica iz Slovenije, koja je donijela kutiju Quattro Ledo sladoleda.

Baš mi je super s tetom Rozitom

Poslije objeda smo se lijepo još podružili, a glavna zvijezda je ponovno bila malena Elena koja je samo išla od jednih ruku do drugih. Malena je naravno jednako uživala i smiješila se kome god bi dospjela.

Navečer smo imali lijepu šetnjicu uz obalu i more. Temperature su se sa zalaskom Sunca pošteno spustile, tako da smo se poprilično dobrano zabundali za tako ljetni dio godine. Tom prilikom smo posvjedočili jednoj od najljepših zalazaka Sunca i izlaska Mjeseca da je to trebalo dostojno zabilježiti dobrom fotkom.

Večernja panorama

04.06. je začudo lijepo upeklo već nešto prije podneva, tako da smo radosti u bazenčiću ovoga puta zamijenili na terasi u lijepom debelom hladu. Elena je ovom prilikom napokon isprobala i svoj prvi badić.


Poslije brčkanja i igranja, curke su otišle na svoj popodnevni spavanac, a ja sam ovoga puta dosadu ubio druženjem s tetom Marijom i razgledavanjem ostatka velike kuće i drugih apartmana. Pritom smo se prisjećali obilja lijepih uspomena iz prošlosti.

05.06. je gotovo cijeli dan bilo ružno i tmurno hladnjikavo vrijeme, a većinu vremena je padala i kiša sad jačim sad nešto slabijim intenzitetom. Glavninu dana smo tako proveli u apartmanu. Predvečer smo se svi zajedno podružili s tetom Marijom, a za zaključak dana smo malo prošetali uz plažu.

06.06. je i dalje bilo tmurno uz pokoju kap kiše. Teta Marija nas je iznenadila ogromnim domaćim burekom sa sirom što nam je napravila, a koji smo u slast gotovo u cijelosti odmah smazali. Pred kraj dana se počelo razvedravati, pa smo ovoga puta isplanirali da odemo napokon malo vidjeti obližnji Trogir.

Prilaz starom gradu

Parkirali smo na velikom gradskom parkiralištu Travarica u neposrednoj blizini mosta koji je vodio prema starom dijelu grada. Do njega smo ipak morali proći kroz obilje štandova s razno raznim suvenirima, igračkama i svakojakim drugim raznoraznim tričarijama. Iskoristili smo priliku i kupili novi ukrasni magnet s panoramom grada za naš frižider. Elena je pritom koristila svaku dostupnu sekundu da joj hipnotiziran pogled leti sad u jednom, sad u drugom smjeru. Prošavši štandove dospjeli smo na tržnicu, gdje smo mogli samo zadivljeno gledati svo to prelijepo domaće voće i povrće. Jer čim nam je pogled pao na cijenu sve je i ostajalo samo na pogledima. Prošli smo dalje do glavnog prilaza prema starom gradu, te se uskoro pronašli unutar labirintskog spleta kamenih ulica i kućica.

Jedan od ulaza u stari grad

Grad su osnovali još grčki kolonisti s otoka Visa u III. st. pr. Krista. U srednjoj Europi smatran je najbolje sačuvanim romaničko-gotičkim gradom. Dvorac i kula okruženi zidinama sačinjavaju jezgru Trogira. Najznačajniji kulturni spomenik je trogirska katedrala, čiji je portal zapadnih vrata izradio majstor Radovan. Povijesna jezgra Trogira smještena je na obali Kaštelanskog zaljeva, na otočiću Trogiru između Čiova i kopna, spojena kamenim mostom s kopnom. Malo je poznato da je u Trogiru 1271. otvorena prva ljekarna u Europi. Nalazila se u sklopu kuća u blizini katedrale i gradske lože. Izvorni dokument koji to potvrđuje je u privatnoj zbirci, a kopija u trogirskom muzeju. Stari dio grada Trogira uvršten je na UNESCO-ov popis Spomenika svjetske kulturne baštine.

Ulice starog grada

Oduvijek mi je neku neopisivu čar donosila šetnja starim dalmatinskim jezgrama, vjerojatno stoga što je svaki kutak odisao obiljem povijesti i stoga određenom starinskom romantikom. Na par dijelova smo naišli na nekolicinu slastičarnica koje su prodavale sladoled, no opet cijene su nas brzo na veliku žalost otrijeznile od bilo kakve pomisli za uživanjem. Kuglice su uistinu kako glasine kruže bile u rasponu između 2,50 i 3€.

Kroza vijugave uličice uspjeli smo s vremenom izbiti na suprotnu stranu s rivom. Tu su nas dočekali brojni restorani uza same zidine s jedne strane, te usidrene moderne mega jahte i  starinski turistički jedrenjaci s druge strane. Sva silina finih miomirisa koji su dopirali od restorana su pokrenuli lančanu reakciju komešanja u našim želucima. Ohrabrili smo se škicnuti meni jednog od najbližih restorana u nadi da su barem pizze po koliko toliko normalnim cijenama. Možemo barem podijeliti jednu i to bez pića. Naravno da smo ostali razočarani, najjeftinija opcija je bila 14,5€ iliti oko 109 kuna. Na veliku neugodnost prišao nam je nasmiješeni konobar u tom trenutku nastojeći nas privući da sjednemo. Iako je bio iskreno simpatičan, te nam čak ponudio i 20% popusta jer smo domaći ljudi, i dalje nam je to bilo malo previše.

Glavna riva

Snagom volje potisnuli smo bazične potrebe u stranu i produžili dalje. Put nas je dalje doveo do jugozapadnog ruba grada i tvrđave Kamerlengo. Građena je u razdoblju od 1420. do 1437. godine pod budnim okom protomagistra Marina Radoje, a uz konzultacije državnog inženjera Lorenza Picina. Tvrđava je za namjenu imala obranu morskog kanala i prilaza luci. Utvrda je trapeznog tlocrta s monumentalnom poligonalnom kulom prema moru. Oko utvrde nalazio se ophod s potpornim zidom, a prema gradu sa sjeverne i istočne strane široki obrambeni opkop. Glavna vrata kaštela s lunetom i pomičnim mostom su na sjevernoj strani kaštela. Na sredini kurtine s južne, zapadne i sjeverne strane je berteska s visećim lukom na konzolama. U unutrašnjem dvorištu bile su stambene zgrade za kaštelana i posadu te kapela sv. Marka.

Tvrđava Kamerlengo

Nešto malo dalje nalazi se i okrugla kula Sv. Marka izgrađena tijekom XV. stoljeća u doba turskih nasrtaja. Kula je izložena prema kopnu, a izvorno je bila spojena gradskim zidinama s tvrđavom Kamerlengo. Nedaleko od kule, točnije na šetnici između tvrđave Kamerlenga i same kule stoji Glorijet - klasicistički paviljon. Sagrađen je 1808. god. za vrijeme kratkotrajne francuske vlasti, a u čast maršala Marmonta. U doba izgradnje Glorijet je sa svih strana bio okružen morem, a s obalom je bio spojen mostićem. Riječ je o jednom od rijetkih spomenika francuske vlasti u Dalmaciji.

Kula Sv. Marka

Tu se krenulo već polako mračiti, pa smo završili s razgledavanjem grada i krenuli se polagano vraćati prema autu. Mislili smo kako ćemo preko drvenog mosta preko Foše doći instantno na parkiralište koje smo gledali s druge strane kanala. Međutim most je kako smo otkrili zatvoren još od 24.11.2020. zbog utvrđenih značajnih oštećenja u konstrukciji. Tako da smo se na koncu morali ponovno napraviti cijeli krug prema starom trogirskom mostu, te ponovno proći cijeli dio tržnice i štandova, koji su svi ovoga puta već bili djelomično ili u potpunosti zatvoreni.

07.07. smo imali već uobičajeni dnevni raspored aktivnosti. Jutarnji kupanac i Elenino uživanje u bazenčiću, popodnevni spavanac, te po buđenju izlazak u šetnju.

08.07. nam je bio zadnji dan boravka. U tu svrhu došli su nas ponovno posjetiti Gordan i Rozita, kako bismo se dostojno oprostili i pozdravili. Ugodno druženje smo zaključili setovima obiteljskih fotografija za lijepe uspomene.

Zajednička s obitelji: teta Marija, Rozita i Gordan

Elena je potom imala svoje posljednje brčkanje u bazenčiću na terasi, prije nego što smo ju pospremili za popodnevno spavanje kako bismo nas dvoje pospremili stvari, te sredili apartman prije odlaska. Na kraju se to odužilo sve do 15:35 sati, kada smo s velikom sjetom u srcima krenuli natrag za Zagreb.

Kako je Elena još uvijek spavala, u takvom blaženom stanju smo ju polagano i prenijeli u auto. Slavica je preuzela prvu smjenu vožnje. Usprkos tome što je bio veliki blagdan Tijelovo, na autocesti gotovo da nije bilo žive duše. Barem u smjeru u kojem smo se mi kretali.

Povratak u Zagreb

Nešto prije neuobičajenog osamljenog brda u Lici poznatog pod imenom Zir, Elena se počela polako razbuđivati. Pristali smo stoga na obližnjoj benzinskoj postaji INE kako bismo dotočili gorivo, te i mi sami nešto prigrizli i obnovili snage. Nažalost ponuda hrane je tu bila značajno slabija u odnosu na Crodux pumpu kod Janjča. Također nisu imali niti jednu sjedalicu za bebu, tako da se s Elenom balansiralo u naručju dok ju se hranilo. Začudo imali su u sklopu WC-a prostoriju za prematanje beba, no ovim prostorijama se pristupalo samo preko automata s blokadom koji je naplaćivao ulaz. U teoriji se moglo ući skeniranjem računa ako se nešto i kupilo, međutim automat iz nekog razloga nije registrirao kod. Tako da smo morali pribjeći drastičnoj snalažljivoj metodi provlačenja ispod blokade.

Put smo nastavili već za dvadesetak minuta, ovoga puta sa mnom za volanom. Doduše točnije bi bilo reći sa mnom i kopilotom tempomatom.

U Zagreb smo se vratili oko 20h gdje nas je već na parkiralištu dočekala Slavičina sestrična Sanja, koja nam je pomogla sa stvarima. Bonga praktički nije ni doživjela naš povratak budući da se već pošteno umilila novoj gazdarici.

I tako se okončala Elenina prva velika avantura. Usprkos značajno manjem obujmu doživljaja nego na što smo navikli, svejedno nam je bilo jednako lijepo, ako ne još i ljepše kada smo mogli vidjeti svaku veselu reakciju na Eleninom ličeku.

Deset dana poslije riječi mama, 12.06.2023. je po prvi put izgovoreno i tata, i to čak u mojoj odsutnosti .

bome, već sam se i ja zabrinuo di su tvoji napisi.
Vidi se da se igranje prorijedilo, a da te utješim, moraš pričekati još samo 5-6 godina, ne brini
Znam iz vlastitog iskustva
Šalim se, mi smo igrali i dok su klinci bili mali, samo treba vidjeti tko će prije zaleći, pa ako smo to mi, onda igramo, ako ne, onda niš

@sadistiko Da se igranje prorijedilo je još blago rečeno .
Auf, pitaj me di sam za 5-6 godina. Tko preživi pričat će .