Pogodi igru

[marge]

Fog of War, da.. jel netko igral to?
mene je baš razočarala ta igra

Poslano sa mog SM-G960F koristeći Tapatalk

[dado]

Kad nitko ne želi budem ja:

[Valsim]

Matryoshka

[dado]

Matryoshka

Možeš dalje.

[Valsim]

Gracias kolega .

Da vas vidim, baš me zanima.

[Nuuq]

Gracias kolega .

Da vas vidim, baš me zanima.

Nemam pojma, mada ne to NORSE odmah zanima.

[Shich]

Gracias kolega .

Da vas vidim, baš me zanima.

Age of Mythology

[Valsim]

Nemam pojma, mada ne to NORSE odmah zanima.

Fora mi je bila igra u ono vrijeme (2003.) . Trebao bih se baš podsjetiti kakva bi mi sad bila igra.

Age of Mythology

That is correcto . Može dalje.

Nastalo prema popularnoj PC igri istog imena. Podosta sati sam potrošio na igru u starim dobrim vremenima s ekipom iz Zagorja. Uz Sid Meierovu Civilizaciju iz 2002. također od Eagle Gamesa, bila nam je jedna od najjigranijih. Ono što te najviše privuče tada da kupiš neki Boardgame. Woooow prekrasne minijature, and lots and lots od them, prelijepi artwork, napravljeno prema dragoj PC igri. Take my money. A dosta novaca je i bilo - 400 kuna. Što je u vrijeme kada živiš od roditeljskog džeparca isto ko da je došlo i 4.000 kuna.

Sjećam se da sam podugo štedio dok napokon nisam sakupio novac. Kupio sam u bivšem Land of Magicu u Radićevoj i bio sretan ko malo dijete kada je napokon bilo u vrećici i ja na putu doma. Nažalost s igrom će me zauvijek vezati i i jedno ružno iskustvo. Jer je sreća potrajala svega par koraka kako sam izašao iz dućana. Prišao mi je i zaustavio neki stariji i viši dečko. Ušao je bio nakratko i u sam dućan, i imao neku ne baš ugodnu konverzaciju s prodavačicom. Prema svemu zaključio sam da ga vjerojatno isto zanima igra, pa tako kada me zamolio jel može pogledati, drage volje sam izvadio iz vrećice i pružao mu. Što je najbolje zašli smo u jednu malu sporednu uličicu koja je vodila stepenicama na Gornji grad, da ne smetamo ljudima u prolazu. Bilo je tada djeci sasvim normalno da se prilazi unutar i ispred dućana i gleda što je tko dobio u nekom boosteru Pokemona, Magica itd. Nakon čega bi znali kretati u prave male trgovinske transakcije i pregovore oko zamjena i mijenjanja duplića. Stoga sam držao da je ovo slična stvar. No da se vratim na priču. Ovaj je neko vrijeme okretao igru po rukama i gledao, a onda je samo hladno rekao: "Dobiš ju natrag za 50 kuna." Još uvijek opijen srećom nisam u prvi mah uopće registrirao u mozgu značenje tih riječi. Tek kad je u potpunosti otpala prijateljska fasada i kada je zauzeo strogi, mrki i neprijateljski stav, sam shvatio što se događa. I usprkos tome mi je naivno izletjelo kako to misli. Uz dosta ljutnje što očito ima posla s potpunim malim glupkom, sve mi je lijepo objasnio kako stvari stoje. Ne znam na koncu jel to bilo do bahatog i prepredenog tona glasa, lukavih podlih očiju koje su do maloprije bile prijateljske, ili do konačne spoznaje da postoje ovakva bića, velika i mala. Ali u meni je počeo hunjati neopisiv bijes i mržnja. Usprkos tome što je u početku bilo poprilično bojazni i straha u što sam se to uvalio, sada više nije bilo bitno ništa od toga. Niti to što je za glavu i po viši od mene, a po trokrilnoj širini prsa očito i jak ko bik. Mogao bih se doma na kraju vratiti i bez igre i uz lijepe modrice i podljeve. Razum je iskalkulirao i presudio. Kapitulirao sam pred razbojništvom i posegnuo za novčanikom dati mu novac. Očito je vidio na izlasku iz dućana, a kada sam ja bio na blagajni, da imam još nešto novčanica. Pa nije bilo smisla muljati muljatora. Kako me opet ne bi nasamario rekao sam mu da mi u jednoj ruci pruži igru, a ja ću mu u drugoj dati novac. Nešto je negodovao oko toga, ali oči su mu se zaiskrile kada je ugledao novac pa je sve smatrao riješenom stvari. Zadnja stvar koju je vjerojatno očekivao je bila da će na par centimetara od njegova dlana, moja ruka munjevito skliznuti pored njegove, skupiti se u šaku i pogoditi ga u trbuh. Igra mu je ispala iz ruke koja se zajedno s drugom krenula instinktivno hvatati za trbuh. Do današnjeg dana mi je jedino žao što mu nisam pogledao lice, niti se osvrnuo i na sekundu iza sebe kada sam zgrabio igru s poda i bacio se u luđačku trku. Ono što zato nikad neću zaboraviti bila su zabezeknuta i zgražana lica prolaznika kraj kojih sam prolazio u sumanutom trku, držeći objema rukama veliku igru ispred sebe. Kada ne bih znao bolje rekao bih upravo za takav prizor da mora da je riječ o maloj propalici koja je upravo ukrala nešto. Istrčao sam tako kroz Radičeću, na Ilicu i tako trčao sve dok nisam stigao doma u Medulićevu. Brat me željno iščekivao, bio se i ponudio da odemo zajedno do dućana, no nisam ga htio čekati dok se spremi. Spremao se svaki put poput mlade kada se izlazilo. Zatvorio sam se u sobu na ostatak dana, a to je bilo od oko 12h i proveo cijelo to vrijeme na krevetu zapiljen u praznu točku na stropu s bujicom misli koje su se smjenjivale jedna za drugom. Kontemplirao sam i da vratim jednostavno igru u dućan i zamolim novac natrag, koliko mi se smučilo sve to skupa. No to je sada bilo nemoguće budući da je igra pala na pod i imala oštećenje na dijelu gdje se poljubila s gradskim betonom. Poslije mi je bilo smiješno kako je baš kod Zeusa nastradala. Srećom pa su poslije mnogi lijepi trenuci uživanja u igri sprali neugodno iskustvo.

[PsyBurn]

@Shich nastavljas ? (treba mi razonoda)

[Nuuq]

Ajde netko!!!