Stips
Postano: 22 ožu 2024, 15:35
Pozdrav svima.
U biti sam staronovi član, jer sam dugo pisao po forumu kao Stipsonov.
Kako me neko vrijeme nije bilo na forumu, i kako me u stvarnosti neki broj ljudi zbilja zove Stips a baš nitko Stipsonov, odlučih učlanjenje u udrugu iskoristiti malo za refresh
netko bi mogao reći rebrand, možda ne bi bio u krivu 
S nekim forumašima se znam i igram, puno više znam po čuvenju, a neki su mi sasvim novi.
Mislim da sam se u zadnjih par godina ulogirao u forum svega desetak puta.
I onda u zadnjih mjesec dana također desetak puta.
Možda se za koji dan krenem ulogiravati svaki dan par puta, ko nekad...
A sad je tu i Discord.
Inače, igram manje nego što bih htio. Ali čini mi se da je to opća boljka: lakše doći do igara nego do vremena.
Tu se malo upleo život, zadnjih par godina su tu bila mala djeca, i pretumbacije u karijeri i jedna opća nestabilnost.
Zadnje vrijeme mi se čini kako se polako vraćam: život se stabilizira i nekako mi se pojavljuje sve više i više slobodnog vremena.
Pače, brijem da me prije šiljio Dunning–Kruger pa sam se osjećao kao da sam popio svu pamet svijeta;
sad brijem malo skromnije i više slušam a manje 'lajem', i u biti gušt u igranju mi je veći nego prije
Što bih rekao, ne vraćam se na staro, nego je sada bolje - da je prije bilo dobro, ne bi propalo, ne bi bilo stanke...
Igrački me prije svega zanimaju wargamesi. Nakon toga lajtare. I onda heavyji.
Više cijenim igre s interakcijom nego bez, a ako je multiuplayer solitaire ne volim secret objectivese.
No to su pokušaji opisivanja jer npr Twilight Imperium 3 mi je super a ima secret objectivese.
Od wargamesa nekako prije svega volim hex & countere (npr Normandy '44) ali sve što je bogato temom i povijesno utemeljeno mi je zanimljivo, od Marie preko Pax Pamira do Wir Sind Das Volk, sve. Ne ulazim u semantiku što je to wargame: volim igrati i Twilight Struggle i Root.
Lajtare bi bile u biti apstraktne igre, u Knizijevskom smislu: malo pravila, dobro hendlanje sreće, jako pregledno stanje igre. Dakle volim komplicirane igre, NE kompleksne. Šah npr: nekome je živa dosada, ali šah je kad se čovjek malo ufura čisti seks. Znači Ingenious, Azul. I naravno sve one introductory igre koje su često superiorne brojnim novijim naslovima koji su njihov derivat: Puerto Rico, Carcassone.
Heavy u biti ne znam kako bih okružio. Je li to Gaia Project? Caverna? Eclipse? Anachrony? Kako bilo, krilatica je i dalje: volim pregledno stanje ploče, mitigating luck, komplicirano je loše a kompleksno je dobro, takve stvari... Volim Twilight Imperium, ali Eclipse mi je bolji, eto.
Iako smatram da igrač mora bit usmjeren na pobjedu, pobjeda mi baš i ne boosta ego i ne volim igrati sa igračima koji likuju kad pobijede. Biti sretan i zadovoljan, naravno, ali mudrovati i popovati - gle... Naravno lobiranje i debata je bitan velikog broja igara, svakako onih u više od 2p, no volim držati igru na stolu a oko stola (ta famozna metaigra) radije komentiram mehanike i priču i ponekad otvoreno radim protiv sebe na glas komentirajući svoju strategiju i svoj tok misli ako mi je igra nova, nego da *ebem suigrača što se negdje zeznuo ili kako je "morao paziti" ili silčno. Rado dopuštam da se ponekad povuče potez unazad - naravno, ne stalno jer to je poticaj za biti aljkav.
E da: općenito više cijenim igre za 2p (wargaming, lajtare), ali kako realno najveći broj igara ima sweet spot za 4-5p onda mi je i to ok. Recimo Anachrony sam igrao u 4p, i baš mi je bilo dobro. Ali to zato jer je worker placement, pa u biti ostali igrači _tebi_ predstavljaju samo područja koja su zauzeta a ti igraš u biti svoju igru (multiplayer solitaire): kad se igra nešto baš po mapi, baš ne volim kaos koji nastane između poteza. Primjerice, Tigris&Euphrates, igra koju sam uvijek navodio kao omiljenu (i sad je smatram takvom, ali nisam je igrao već par godina, tako da je to šuplja fraza, ko himna il zastava), mi je u 2p čisto savršenstvo, a u 3 ili 4 mi je onak, odlična ali nije sad neki vrhunski vrhunac. Čak bih rekao da onda radije igram Nexus Ops ili Cyclades, pa ako je kaos neka bude baš ono ršum.
Ako nastavim još pisati razvodnit će se, pa ono.
Pitanja, ideje, primjedbe?
P.S.
Iako Meeples Corner cijenim kao mjesto i stalno planiram doći na igru, nikako da to zbilja i učinim. Ne znam, nađem neki razlog zašto ne ali glavni je što mi je malo čudno doći solo i reći:"Evo me! Što sad?". Naravno uvijek sam otvoren za dogovore, pa ću definitivno pokušati nekad nešto dogovoriti da ipak navratim. Puno je puno igara i autora za koje znam i koje cijenim, i igrača čije mišljenje o tim igrama cijenim, a koje nisam nikad odigrao - em MC ima super biblioteku em koliko kužim dogovorimo se, netko ima pa donese...
U biti sam staronovi član, jer sam dugo pisao po forumu kao Stipsonov.
Kako me neko vrijeme nije bilo na forumu, i kako me u stvarnosti neki broj ljudi zbilja zove Stips a baš nitko Stipsonov, odlučih učlanjenje u udrugu iskoristiti malo za refresh
netko bi mogao reći rebrand, možda ne bi bio u krivu S nekim forumašima se znam i igram, puno više znam po čuvenju, a neki su mi sasvim novi.
Mislim da sam se u zadnjih par godina ulogirao u forum svega desetak puta.
I onda u zadnjih mjesec dana također desetak puta.
Možda se za koji dan krenem ulogiravati svaki dan par puta, ko nekad...
A sad je tu i Discord.
Inače, igram manje nego što bih htio. Ali čini mi se da je to opća boljka: lakše doći do igara nego do vremena.
Tu se malo upleo život, zadnjih par godina su tu bila mala djeca, i pretumbacije u karijeri i jedna opća nestabilnost.
Zadnje vrijeme mi se čini kako se polako vraćam: život se stabilizira i nekako mi se pojavljuje sve više i više slobodnog vremena.
Pače, brijem da me prije šiljio Dunning–Kruger pa sam se osjećao kao da sam popio svu pamet svijeta;
sad brijem malo skromnije i više slušam a manje 'lajem', i u biti gušt u igranju mi je veći nego prije
Što bih rekao, ne vraćam se na staro, nego je sada bolje - da je prije bilo dobro, ne bi propalo, ne bi bilo stanke...
Igrački me prije svega zanimaju wargamesi. Nakon toga lajtare. I onda heavyji.
Više cijenim igre s interakcijom nego bez, a ako je multiuplayer solitaire ne volim secret objectivese.
No to su pokušaji opisivanja jer npr Twilight Imperium 3 mi je super a ima secret objectivese.
Od wargamesa nekako prije svega volim hex & countere (npr Normandy '44) ali sve što je bogato temom i povijesno utemeljeno mi je zanimljivo, od Marie preko Pax Pamira do Wir Sind Das Volk, sve. Ne ulazim u semantiku što je to wargame: volim igrati i Twilight Struggle i Root.
Lajtare bi bile u biti apstraktne igre, u Knizijevskom smislu: malo pravila, dobro hendlanje sreće, jako pregledno stanje igre. Dakle volim komplicirane igre, NE kompleksne. Šah npr: nekome je živa dosada, ali šah je kad se čovjek malo ufura čisti seks. Znači Ingenious, Azul. I naravno sve one introductory igre koje su često superiorne brojnim novijim naslovima koji su njihov derivat: Puerto Rico, Carcassone.
Heavy u biti ne znam kako bih okružio. Je li to Gaia Project? Caverna? Eclipse? Anachrony? Kako bilo, krilatica je i dalje: volim pregledno stanje ploče, mitigating luck, komplicirano je loše a kompleksno je dobro, takve stvari... Volim Twilight Imperium, ali Eclipse mi je bolji, eto.
Iako smatram da igrač mora bit usmjeren na pobjedu, pobjeda mi baš i ne boosta ego i ne volim igrati sa igračima koji likuju kad pobijede. Biti sretan i zadovoljan, naravno, ali mudrovati i popovati - gle... Naravno lobiranje i debata je bitan velikog broja igara, svakako onih u više od 2p, no volim držati igru na stolu a oko stola (ta famozna metaigra) radije komentiram mehanike i priču i ponekad otvoreno radim protiv sebe na glas komentirajući svoju strategiju i svoj tok misli ako mi je igra nova, nego da *ebem suigrača što se negdje zeznuo ili kako je "morao paziti" ili silčno. Rado dopuštam da se ponekad povuče potez unazad - naravno, ne stalno jer to je poticaj za biti aljkav.
E da: općenito više cijenim igre za 2p (wargaming, lajtare), ali kako realno najveći broj igara ima sweet spot za 4-5p onda mi je i to ok. Recimo Anachrony sam igrao u 4p, i baš mi je bilo dobro. Ali to zato jer je worker placement, pa u biti ostali igrači _tebi_ predstavljaju samo područja koja su zauzeta a ti igraš u biti svoju igru (multiplayer solitaire): kad se igra nešto baš po mapi, baš ne volim kaos koji nastane između poteza. Primjerice, Tigris&Euphrates, igra koju sam uvijek navodio kao omiljenu (i sad je smatram takvom, ali nisam je igrao već par godina, tako da je to šuplja fraza, ko himna il zastava), mi je u 2p čisto savršenstvo, a u 3 ili 4 mi je onak, odlična ali nije sad neki vrhunski vrhunac. Čak bih rekao da onda radije igram Nexus Ops ili Cyclades, pa ako je kaos neka bude baš ono ršum.
Ako nastavim još pisati razvodnit će se, pa ono.
Pitanja, ideje, primjedbe?
P.S.
Iako Meeples Corner cijenim kao mjesto i stalno planiram doći na igru, nikako da to zbilja i učinim. Ne znam, nađem neki razlog zašto ne ali glavni je što mi je malo čudno doći solo i reći:"Evo me! Što sad?". Naravno uvijek sam otvoren za dogovore, pa ću definitivno pokušati nekad nešto dogovoriti da ipak navratim. Puno je puno igara i autora za koje znam i koje cijenim, i igrača čije mišljenje o tim igrama cijenim, a koje nisam nikad odigrao - em MC ima super biblioteku em koliko kužim dogovorimo se, netko ima pa donese...
back 
