Evo malog updatea, nakon 8 godina.
Kroz 8 godina igara (i života) mnogo toga se promjenilo. Krenuli smo od skromnog društva od nas 3-4, sada nas ima 12-13, sa nekima se viđamo rijeđe od drugih. Kolekcija igara je skromno počela i polagano se širila, ali kada sam došao do cijele police pune igara, počeo sam se riješavati igara koje se ne igraju i čiji je recepcija bila mlaka, tako smo zadnjih par godina u rotaciji igara, ako dođu 2-3 igre, obično odu 2-3 igre. Bilo smo krenuli jednostavnijim igrama tipa Carcassonne, Ticket to ride, Lords of waterdeep da bi dogurali do teškaša kao što je On Mars ili Food chain magnate. Nemam ništa protiv teških igri, postoje trenuci kada uživamo u njima ali mi najviše odgovaraju srednje teške euro igre sa puno dobrih izbora, kao što sam naveo, među najdraže igre mi spadaju Teotichuan, Voyages of Marco Polo, Castles of Burgundy, Clans of caledonia, Great western trial.
Ponekada se dogodi da neke igre jednostavno ne sijednu, što radi mehanika, što radi neobjašnjivih okolnosti. Npr. ne razumijem kako je nekome zabavan Galaxy trucker koji po meni ima nespojive mehanike. Razumijem dio igre kamo se brod raznese u milijun komada i real time slaganje broda, ako je sve kaotično, neka bude random i kaotično. Ali onda postoji mali milijun pravila kako možeš, odnosno ne možeš slagati brod.
Prvi scenario TIME Storiesa ima ocijenu 10, jedno od najdražih gaming iskustava. Zadnji scenario ima ocijenu 1. Nevjerovatno je kako se može upropastiti potencijal igre i pljuniti fanovima u lice.
Caylus isto ne kužim kako je nekome zabavna čitava mehanika provosta i blokiranja drugih.
Ark Nova je igra kojoj bi dao ocijenu 8 ili 9, ali je nevjerovatno kako mi završno bodovanje ruši dojam o igri. Jednostavno užasno iritira da nakon 2 sata igranja imam -20 bodova u igri, više sam bodova imao prije nego što sam sijeo za stol.
Mogu bi sada pričati o još puno igri, načelno govoreći sve igre koje sam ocijenio sa 4 ili manje su igre koje ne bih više igrao ako ne moram, neke ću 100% odbiti za igranje. Za svaku igru postoji nekakav razlog zašto nije sijela.
Boardgaming se promjenio drastično kroz godine. Najviše me smeta koliko se novaca umiješalo u hobi. Najgori trenutak za bilo koji hobi je kada vanjske interesne skupine (tipa banke, financijske udruge) skuže da se može pobrati dobra lova jer su ljudi u ime hobija spremni plaćati više nego što je realan rast troškova hobija. Trendovi pratim, odigrali smo dosta legacy igri (Pandemic Season 0, Charterstone, Clank Legacy, Gloomhaven...), roll and writeovi nam nisu previše napeti, probali smo neke, ali nisu bili interesantni na duže staze.
Kickstartere sam počeo zaobilizati, nekada sam znao backati svašta, nekada bude super, nekada bude ćorak, puno puta dobiješ previše toga što ti realno ne treba (gledam u 7th continent). Ako backam, backam jednu igru godišnje, možda. Mislim da mi je jedina igra sa minijaturama Blood rage i minijature me generalno ne privlače, osim ako je gameplay igre stvarno dobar.
Totalno sam zaboravio da sam napisao ovu temu i da je prošlo 8 godina. Vrijeme stvarno leti kada se zabavljaš
