@ kockica: samo nemoj reći da nisi bio upozoren
@stoka: Nemoj misliti da su ove opaske bile mišljene kao neka kritika tvog posta - i ja dosta toga onako iz glave. No:
- Ne sporim ja da je Ameru petoljetku ponekad, ako ima slab hand i često, bolje igrati za bodove - samo sam htio upozoriti da je riječ o vrlo zajebanoj karti. Naročito ako je Rus povuče može samo plakati ili je slati u svemir. Za Amera je njezin event u Early Waru rizičan samo ako Duck and Cover nije u discardu, inače nije, a benefiti mogu biti vrlo veliki.
- Dobro za Afriku je sve jasno - samo sam htio upozoriti da nema nebitnih regija, osim možda Srednje Amerike, a naročito Afrika zna odlučiti jer je labilna i najlakša za ostvarivanje controla - tako primjerice najveći benefit De Gaullea nije uzimanje Francuske (jer je samo njime ni neće uzeti, a Amer ako je pametan stavit će barem tri u Francusku da ga ovaj ne izbriše od tamo potpuno, nego mogućnost stavljanja influencea u Alžir).
- E sad prvi krug... fućkam ti ja Indo-pakistanski rat ako Amer ima Iran, Afganistan i Pakistan (a trebao bi imati ako mu se dozvoli širenje iz Irana). Što se ruskog ulaska u Aziju tiče, osim Vijetnama, Dekolonizacije i Destaljinizacije nema drugih karata da dohvati Tajland, odnosno da se ponovno pozicionira u Aziji (Koreja je predaleko). Zvuči puno, ali Vijetnam postaje skoro pa bezvrijedan ako je Amer prvi, preko Malezije, stigao do Tajlanda. I tu začas imaš američko "zatvaranje Azije" barem za jednu dobru dominaciju (da ne spominjem da Afganistan jednom kad postane američki dobrim dijelom igre to i ostane). Potrošiti Destaljinizaciju na Aziju je već veliki gubitak za potencijalnu rusku poziciju u Trećem svijetu (obično se igra barem dijelom, ako ne i cijela za Južnu Ameriku). Dakle ostaje samo Dekolonizacija, a ako je Rus povukao i Destaljinizaciju i Dekolonizaciju u Early Waru to je već u startu teška situacija za Amera, pa se ovaj može nadati da nije tako... Uglavnom, sve se veže na nešto kao što znamo... Osim toga, ako Amer nije reagirao na gubitak Irana trpanjem u Jordan i/ili Libanon, a arapsko-izraelski slučajno uspije (a šanse su itekako dobre ako nema američki kontroliranih susjeda) ili još lakše Rus jednostavno odigra Suez, Amer ti je baj baj iz Bliskog istoka za duuugo vremena i skorati kontrolu tamo je mačji kašalj. I iz tog razloga Amer se ponekad nastoji dokopati Libije preko Egipta prije nego li ga od tamo zbriše Nasser (ako je povukao Nassera pa kontrolira kad će se ovaj odviti). Inače do nje mora puzeći preko sjeverne Afrike, a ako se onamo kako sam rekao dogodilo da je Rus uzeo Alžir, e onda pajdo do Sadata niš, a do tada je igra već ćao đaci.
Uzgred, ako se Ameru i dogodilo neko naročito sranje u Europi, za to ima lijeka - svoj zadnji potez iskoristit će da razbije rusku kontrolu i onda će lijepo headlineati Trumana. Općenito govoreći, a što je novim igračima dosta teško (emocionalno, bar je meni bilo) Amer treba igrati na kombinaciju svoga zadnjeg poteza i headlinea - dakle čuvati najjače za kraj, jer je to njegov forte, dok je ruski naravno prvi potez i državni udar. Ono što Amer treba raditi je pred Rusa što češće postavljati dilemu između državnog udara na prvom potezu i krpanja sranja koja mu je Amer priredio na svom zadnjem potezu. U protivnom Rus u 90% slučajeva nema što razmišljati - na prvom turnu uvijek udara, osim ako baš nema gdje, a i tada neka udari u suviše stabilnu zemlju samo da snizi Defcon. War karata obično nema dovoljno, pa će tako Ameru uzeti barem 2-4 boda u Early Waru. Iz tog se razloga (to je primjer Kolumbije naravno) nema šta stajati u ne-battleground zemlje Trećeg svijeta prije Mid Wara. I još i više, ne samo zato jer se time Ameru daje šansa za udar, nego zato što stajanje u takve zemlje protivničkom igraču daje pristup regiji u koju inače ne može - a to je jedina doista game-ending pogreška koja se u Twilight Struggleu može dogoditi nakon što se apsolviraju Defcon suicide karte (i ne, nisu samo dvije - gomila ih je potencijalno takvih). (v. dolje)
Točno je da Amer može pokušati vratiti Iran na svom prvom turnu, no kao što si primijetio (jedino je greška što brojiš s 2 Amerova influencea u Iranu - ustvari je po defaultu 1, a ako igraš s turnirskom varijantom obično se oba dodatna influencea stave u Iran pa je onda 3) šanse da prvi ruski coup bude dobar su velike, a Amerove da onda vrati dosta male. Zato se ponekad kaže da je najbolji ishod za Rusa da coupom izbriše Amera, ali ne stavi svoj influence. Mnogo češće Rus ulazi jako u Iran (jer naravno igra četvorku). Amerova reakcija je obično onda trpanje u Jordan i/ili Libanon (dok još ima Izrael, prije eventualnog Arapsko-izraelskog rata). Moguće je, dakako, da sam ja rob navike i da će vrijeme izroditi neke sretnije varijante.
No to, po meni, nikako neće biti Italija. Računati na to da će Amer zaspati na Blokadu nije realno, a ako već i zaspi Blokada najviše šanse ima poći za rukom pri kraju turna, kada obično nema baš influencea za bacanje i slijedi Amerov turn koji će najprije probati skrpati prije nego li Rus dobije šansu zakontrolirati. A tu je uvijek negdje i Truman. Toliko o Blokadi.
I sam si rekao koje su šanse da Rus preuzme Italiju. Ako to ipak učini benefit je velik jer Amer nema otkuda nazad do Marshalla, ali to ne znači automatski gubitak Europe. S Marshallom u igri naročito, a i bez njega - Amer u pravilu ima više ukupno zemalja u Europi (zato, ako se dobro sjećam još jedne tvoje opaske Grčka i Turska nisu kaj god, nego su upravo ključne zemlje, nešto rjeđe Španjolska/Portugal - njima se Rus brani od američke dominacije i doista želi tamo zakontrolirati ako ima iole viška OP-sa prije Marshalla, a u ovakvoj iznimnoj situaciji Amer od ruske). Da ne spominjemo da Rus vrlo rijetko baš drži Francusku cijelu igru ako ju jednom i uzme - barem u mojim partijama to je rijetkost, ponajviše zbog Special Relationshipa, a i De Gaulle ima smisla (kao i tako mnogo karata u ovoj igri, recimo Ivan Pavao) samo ako ih možeš potom zakucati - dakle idealno u headlineu. Inače nisi mnogo napravio. Dakle, u normalnim uvjetima Amer je +1 u Europi, a Rus se trudi da tako i ostane držanjem jednakog broja zemalja ukupno, samo što su istočnoeuropske skuplje, a zapadnoeuropske jeftinije. U ovoj tvojoj situaciji Rus će možda doista i scorati jednu dobru dominaciju Europe, ali ja tu ne vidim kraj partije. Meni se ustvari ali baš nikada u životu nije dogodio kraj igre kontrolom Europe.
Kao i uvijek u ovoj igri - teško je vjerovati da će ti se baš sve poklopiti, obično imaš ulaz negdje ili dobar combo dvije karte, ali onda nemaš nešto drugo. Ako stavljaš ovdje, ne možeš ondje - to nam je svima jasno. Zato mi se čini da je zaključeno statistički kako bi se puno više toga moralo poklopiti da prvi udar u Italiju bude optimalan u usporedbi s Iranom.
Velim, možda ne toliko zbog onoga što se dobije, koliko zbog onoga što se izgubi - pustiti Amera s obje strane u Aziju je suicidalno. Europa je uglavnom dobrim dijelom igre u stalemateu, a u Aziji se skupljaju ozbiljni bodovi i za dobru nijansu je više swingy (do Late Wara).
Postoje naravno alternativna otvaranja u Europi kao famozni Comecon trap, ali takvim razmještajem jasno telefoniraš što radiš... Tako da sam u konačnici potpuno odustao od takvih mudrolija.
Govoreći o ne-battleground zemljama, Urugvaj i Bocvana znaju se pokazati strahovito bitnima (spomenuta Grčka i Turska zaključaju se za onoga tko prvi do njih stigne i amen). Re-alignmenti koji se većini novih igrača čine nebitnima (i meni su se jako jako dugo činili) postaju strahovito važni u naprednijoj igri i to naročito u Trećem svijetu. Zato mi je i pogled na onu prvu ploču (ne drugu) bio dosta čudan - jako malo influencea na ploči, skoro ništa u ne-battleground zemljama, a bez toga je nemoguće stvarati situacije za dobre re-allignmente koji, s obzirom da ih se može raditi i do 4 puta na jednom potezu, mogu biti ubojitije oružje od jednog rolla državnog udara.
Također, čini mi se da je jedno obilježje iskusnijih igrača da ne samo što pamte kartice, već u skladu s njima i počinju sve više overprotectati pojedine zemlje - npr. u igri (ne i u povijesti) krucijalni Tajland koji se obrće jednostavnim odigravanjem Kine ako u njemu stoje samo 2 influencea, potom u ruskom slučaju svakako Poljska i nešto manje Istočna Njemačka (nije loše ni za potrebe Destaljinizacije privremeno) - dakle sve u skladu sa znanjem o karticama koje dolaze.
Boardgames are power fantasies.
Maciej Janik et al.