Evo sam došao tu na zamolbu Mislava da dam svoje (navodno) ekspertno mišljenje o Hiveu (kao ljubitelj igre, i netko tko je bar jednom uspio pobijediti tada trećeg rangiranog igrača u svijetu od njih ~1500, u igri u kojoj nema elementa sreće) i pomognem kolegi boardgameru u njegovim dilemama...
Samo da napomenem da nisam redovito (tj. uopće) na forumu već 2-3 mjeseca jer sam bio stvarno prezatrpan učestalim putovanjima (iz medicinskih razloga) i raznim drugim obavezama. Sad evo opet idem na putovanje od tjedan dana (sutra se pakujem), pa nemojte očekivat od mene da u bližoj budućnosti odgovaram na vaše eventualne odgovore na ovaj post. However planiram se vratiti relativno redovitom praćenju foruma eventually.
Sad da krenemo na dileme, trileme, i zabune...
Hive postoji u samo dvije verzije - Hive Pocket (oba linka koja ti daješ su valjda ta verzija sudeći samo po naslovu) i Hive klasični. Ne računajući prvu ediciju koju je danas skoro nemoguće nabaviti.
Dakle ta rana prva edicija je imala drvene heksagone sa naljepljenim slikama kukaca. Brzo ju je zamijenila današnja edicija Hivea, u kojoj su heksagoni napravljeni od bakelita sa na njima isprintanim slikama kukaca (preciznije rečeno urezanim i obojanim). Bakelit je polimerni materijal od kojeg su napravljeni prekidači za svjetlo i utičnice u svim našim stanovima, i jedan od prvih izumljenih polimera. Jeftin je, izuzetno tvrd, apsolutno vodootporan, naravno ne rđa, i praktično je neuništiv. Iz tog razloga Hive se može igrati na plaži na pijesku, na planini na stijenama, čak i ispod mora (na BGG-u ima slika ljudi kako ga igraju na dnu bazena).
Hive Pocket je napravljen potpuno jednako od istog materijala i sadrži sve iste kukce. Jedina razlika je što su heksagoni značajno manji pa je igra lakše prenosiva, i nešto malo jeftinija. Treba reći da je i klasična verzija lako prenosiva, moj Hive sa dvi ekspanzije u plosnatoj okrugloj polimernoj vrećici (koja dođe s igrom) bez problema stane u veći džep zimske jakne. Hive Pocket pretpostavljam da bi stao u stražnji džep "vrućih hlačica" neke tinejdžerice...
Moja preporuka je uzmi krupniju klasičnu verziju ako nisi baš jako štedljiv ili imaš jako malene ruke/džepove...
Kad smo kod ekspanzija postoje tri (svaka donosi po jednu dodatnog kukca za svakog igrača), od kojih bi ja toplo preporučio dvije - Ladybug i Pillbug.
Prva ne mijenja igru značajno ali donosi jednog lipog novog kukca koji čini igru raznolikijom. Druga donosi super-kukca sa posebnim moćima koji značajno mijenja endgame dio igre, na način da "zakucavanje" pobjede postaje teže, a time i meni čini igru zanimljivijom (nisu više toliko bitne pojedinačne greške u ranoj igri nego konzistentno promišljena igra).
Što se tiče općeg komentara na Hive, evo ti ga.
Ja bi Hive definitivno stavio u top 5 boardgames ever, za mene, za razliku od Broloskog koji ga stavlja tek na 107. mjesto. Then again moj ukus i ukus Broloskog se prilično razlikuju, ja bi za Pandemic i Dominant Species rekao bljak a ne svrstava ih u top 20, a i Dominion koji je high up na BGG top listi mi je žešći bljeh.
Da se razumijemo načelno nisam neki pasionirani ljubitelj apstraktnih igara sa jednostavnim mehanikama, od nekoliko desetaka mojih najdražih boardgameova Hive i Khet (see on BGG if you wish, think egyptian-themed chess with actual lasers and mirrors) su jedine dvije apstraktne igre (šah nije loš ali zahtjeva previše truda i analize protiv solidnih igrača, Go i skoro svi ostali apstracts su mi dosadni). Načelno preferiram wargameove nad ekonomskim igrama, tj. "ameritrash" nad pure "euro"-ima, ali volim bezbroj žanrova, stilova i mehanika društvenih igara. Jedino što im je zajedničko je da moraju imati neki meni zanimljiv theme i da taj theme mora biti snažno izražen kroz komponente i mehanike, a ne pasted on i lako zamjenjiv i bilo kojim drugim themeom. I da volim interakciju među igračima na ovaj ili onaj način a ne baš čisti "multiplayer solitaire" (kao što je Dominion ponekad).
Zašto je Hive meni u top 5 :
1. Endless replayability - usprkos vrlo jednostavnoj mehanici i pravilima meni je skoro svaka igra bila drukčija od prošlih i zanimljiva (vrijedi samo za pristojne igrače, totalni newbovi većinom svi igraju na isti način)
2. Savršen balans mentalnog izazova bez pretjeranog brain-burna
3. Lako dostupno i početnicima (ako ne igraju sa dobrim igračima koji ne znaju kako biti glupi u igri, kao što sam ja)
4. Izuzetno lako prenosivo (u usporedbi sa skoro bilo kojom igrom, ne samo da je malen nego se i za razliku od kartonskih kutijica nikako ne može zgnječiti) - jedini boardgame kojeg bih nosio na planinarski izlet ili turističko putovanje
5. Skoro neograničen learning curve - kad misliš da si savladao igru zaigraš sa pravim profićem online i otkriješ slojeve strategije kojih još nisi ni bio svjestan. Da pojasnim - beginner i medium level igrači (kao ja) igraju na određen način - tako da idu relativno direktno prema pobjedi ili se brane ako je protivnik bliže pobjedi. PRAVI PROFIĆI (s kakvima sam igrao samo na netu) igraju tako da puštaju protivnika da "pobjeđuje", i kad protivnik misli da je već skoro dobio, otkrije da je potpuno paraliziran i ne može ništa jer je profić ostvario raspored heksagona tačno kakav želi, i ima potpunu kontrolu nad bojnim poljem, nakon čega okrutno i neometano dovrši svog protivnika poput bogomoljke koja drži žrtvu u svojim kandžama i proždire je naživo...
Broloski je napisao/la:Ništa strateški suludo, ali mi šmeka s vremena na vrijeme.
Ako misliš da nije ništa strateški suludo probaj bacit partiju protiv kojeg od visoko rangiranih igrača na BGA. Jednom sam igrao oko 2 ure sa trećim svjetskim igračem, znojio se pošteno od mentalnog napora, i tukao se sa njim do smrti potez po potez. Samo sam ja izašao živ iz arene...
Jedna od meni najzanimljivijih partija ičega ikad.
matiska je napisao/la:Ma ne bi htio neki hardcore abstract, cak dapace, neki lightweight koji se moze igrat na plazi ili sl., al da opet pruza dobru dozu zabave
Onda imaš u Hiveu pun pogodak. Može biti lightweight za plažu ako tako želiš, a može biti i brain-burner ako tako želiš (i igraš sa odgovarajućim protivnikom).