

Pa da krenem. Bok svima, moje ime je Mislav i ispričat ću vam svoje igraće traume. Jedna od prvih se zbila tamo negdje pred proljeće 2013. godine, taman sam krenuo češće dolaziti u igraonicu u Bogovićevoj, i taman sam svježe kupio tada noviju ediciju igre Betrayal at the House on The Hill. Ne mogu se sjetiti u koliko igrača smo igrali, ali sjećam se da je prostor bio "full house" i da smo bili zgurani u kutak za najmanji dostupan stol. Stariji će ga se sjetiti kao mjesta gdje su Matej i Igor znali najčešće igrati Netrunner. Uglavnom glavna akterka naše priče je bila Slavica, drugi akter je bila čaša pive. Nismo još uvijek počeli hodati zajedno, ali simpatije su definitivno već bile tu. Prilikom dodavanje jedne od karata preko stola, poletjela je i čaša s pivom. Piva nije došla u doticaj s niti jednom kartom, ali je pošteno zalila 70% igraćih pločica. Naravno svi smo odmah brzo reagirali i krenuli sa salvetama upijati tekućinu i spašavati što se spasiti da. Slavica se obilato ispričavala, a ja sam hinio samokontrolu. Al ajde rekoh događa se i najboljima. Sve smo uspjeli koliko toliko srediti i nastaviti igru. Samo da bi desetak minuta poslije ponovno Slavici poletjela čaša s pivom preko čitavog stola. I ponovno smo odmah svi skočili i krenuli sa spašavanjem, Slavica ponovno s isprikama pomalo se smijući sama sebi, dok sam ja zavaljen u stolici gledao preda se u prazno. Ako je ikad bilo ikakve iluzije da bi nešto moglo biti između nas dvoje, mislim da je tada bilo najviše u opasnosti

Druga velika nezgoda se dogodila otprilike godinu i pol dana poslije u Slavičinom iznajmljenom stanu u Utrinama. U posjeti nam je bio Toni iz Splita i dokasno smo igrali Star Trek Deck Building Game: The Next Generation. Oko 2 u noći nakon ne znam koje partije, zaključili smo da nam umor ne dozvoljava daljnju zabavu. Gledali smo par sekundi sve rasprostrte karte po stolu i vijećali oko toga koliko imamo snage pospremiti sve to. Ipak nismo imali pa smo ostavili tako na stolu. Problem je bio što je sa Slavicom tada živjela i mačka Lili, vrata kuhinje gdje smo igrali su ostavljena otvorena, a netko je ostavio punu kriglu vode na stolu. Ocke mislim da znate u kojem smjeru ide dalje priča. Iduće podne kada smo se napokon probudili karte su plivale u vodi. Nakon sušenja svaka je ostala sfrkana i izvinuta na svoj osebujan način, te je igra postala gotovo praktički neuporabljiva. Govorimo o deck buildingu gdje je prisutno gotovo konstantno miješanje karata, a svaka karta je dobila svoj unikatan oblik.
Treća nezgoda zapravo i nije bila nezgoda u pravom smislu, ali je bilo nešto najužasnije što sam ikada vidio
