Šta ste zadnje igrali?

[dado]

Kakav je 2p? po onom što sam citao, nije baš idealan, pa automatski nisam gledao toliko game

2p sigurno nije idealan ali meni je super. AI nije kompliciran za upravljanje i funkcionira dobro. Iako, volio bih da je malo agresivniji i da više utječe na bodovanje.
Ali vidi se da je igra definitivno zamišljena za više igrača i da su 2p pravila rađena naknadno.
Ima dosta interakcije i mislim da bi u 4p bila idealna. Vjerojatno bi i u 3 "živa" igrača već to bilo puno bolje.

Čekamo detaljniji izvještaj:)

Eh, od mene ćeš se načekati. Za takve teškaše se jedva skupimo dvojica, a kamoli četvero.
Možda će @sadistiko imati više sreće kad nabavi.

[juri006]

Evo prvo igranje zena i ja u 2 igraca:
https://boardgamegeek.com/boardgame/339906/hunger

Meni je igra odlicna. Zabavna, jednostavna i fun art.
U biti je to simple deck builder gdje svaki turn igras 3 karte i onda na temelju dostupnog speeda se kreces po mapi i lovis i to je to. Ostalo sve su detalji u ova tri navedena koraka (neke karte koje izvuces imaju neke dodatne efekte, polja na mapi na koja stajes imaju dodatne efekte karte koje lovis imaju dodatne efekte). Bodovanje dolazi od ljudi koje lovis i misija koje obavljas i to je to. Na kraju se moras vratiti u dvorac ili barem na groblje (u tezoj) / planinu (u laksoj verziji mape) uz minus bodove inace te sprzi sunce i nema bodova za tebe
Caka je u tome sto ljude koje lovis ti daju ili 0 ili minus speeda pa te to znacajno usporava prema kraju igre i treba onda balansirati bodove vs povratak u dvorac.

Mi smo za prvi puta igrali laksu verziju mape, zena se uspjela vratiti do dvorca (imala je prek kisobran koji moram reci da je dobra stvar), ja sam dosao do groblja. Ona je pobjedila. Tako bude obicno koju god igru igramo prvi puta

Play time nam je i za prvi puta bio oko 1h. Vjerojatno to moze i malo brze ali rekao bih da to je tu negdje. Sa vecim player countom to se onda i povecava, rekao bih da je to pola sata po igracu. Setup je dosta brz 5-10min.

P. S. Fora je sto igra ima i element guranja kada stanes na isto polje gdje je drugi igrac i ima nekih perkova vezano za to. To mi je bilo super jer me podsjetilo na covjece ne ljuti se.

To je to, igru svakako preporucam
Evo i slike sa pocetka, sredine i kraja igre:

[docich]

Odlicno. Hvala. Kako bis je uspotedio sa clankom

Poslano sa mog SNE-LX1 koristeći Tapatalk

[juri006]

Nisam igrao Clank, ali mi je poznata igra.
Kod Clanka mi nekako bezveze sto kraj igre ovisi kada ce se drugi igraci vratiti na pocetak pa onda mi se cini nekako da ne mozes na miru igrati i planirati svoje poteze nego ako netko odluci pokupiti nagradu i odmah trcati nazad, moras trcati za njim. U Hunger je fiksirano na 15 turnova.
I takodjer cini mi se da u Hunger ima vise nekih dodatnih forica i perkova na ploci i na kartama.

[kovacu]

Pa to i daje car Clanku jer kad netko triggera end game na tebi je da procjenis dal ces se izvuc i pobjec sa necim sto ti je nadohvat ruke il ces biti greedy i riskirat da ne izadjes ziv van.

[juri006]

Pa to i daje car Clanku jer kad netko triggera end game na tebi je da procjenis dal ces se izvuc i pobjec sa necim sto ti je nadohvat ruke il ces biti greedy i riskirat da ne izadjes ziv van.

Da, kuzim da to daje neku car. Ali meni osobno se to ne svidja, ja volim kada na miru mogu odigrati svoje turnove.

[docich]

Clank nam je top. Narocito legacy. Po mani najbolji legacy koji sma igrao. A morat cu probat i hunger

Poslano sa mog SNE-LX1 koristeći Tapatalk

[Papaver]

Igrao sam nedavno prvi put dvije starije igre jednog od omiljenih mi dizajnera, Stephana Felda, obje u tri igrača, s @realuka.

In the Year of the Dragon (igra je iz 2007., ali igrali smo 10th anniversary edition s dvije mini ekspanzije) me na prvu jako dojmila. Svaka partija ima deset većinom negativnih evenata koji te pogađaju svaku rundu, ali s obzirom na to kako su poredani tijek igre će biti drugačiji. Ono što je konstanta je da ćeš svakako negdje morati gubiti svoje ljude koji su ključni u dobivanju dobara i bodova.

Action selection je odličan i često kažnjavajuć pa je iznimno bitno pažljivo manevrirati na traci za turn order. Uglavnom, jako napeta igra koja sve igrače cijelo vrijeme cipelari, a na tebi je da odabereš gdje ćeš biti više, a gdje manje oštećen.
Očekujem da je još bolja u više igrača.



Amerigo (2013.) me također dojmila, prvenstveno zbog (opet) zanimljivog action selectiona, gdje se snaga i broj različitih akcija (od mogućih 7) svaki potez odredi nasumično pomoću tornja u kojeg se bacaju kockice. Često se dogodi da svi odaberu istu akciju, ali u onim trenucima kad odabereš različitu i još ju povećaš s nekim bonusima ili novčićima, osjećaš se super.

Sviđa mi se i varijabilna mapa gdje postavljaš poliomine i utrkuješ se s drugim igračima za otoke i najbolja mjesta za građenje.



Veselim se ponovnim igranjima ovih klasika.

[DarkDefender]

Amerigo je super, ali crne kockice treba ozbiljno house rulati jer su preslabe.

[Papaver]

Amerigo je super, ali crne kockice treba ozbiljno house rulati jer su preslabe.

Misliš da se ne isplati boriti s gusarima? Mi smo tu i tamo tu akciju uzimali, prvenstveno kad joj je snaga bila veća od 4, 5.